Osvježeno 31 Marta, 2024 5:00 PM
feb 10, 2021 Adnan Huseinagić Novosti, Vijesti 0
Pratite nas i podijelite vijest: |
Sredinom ‘70-ih godina proteklog stoljeća, na tragu uspjeha VW Golfa, širom svijeta rasla je popularnost kompatnih hatchbacka. I u sovjetskoj tvornici AZLK (Automobilski Zavod Lenjinskog Komsomola), u Moskvi, također su počeli rad na modernizaciji svog modela – legendarnog Moskviča.
Dizajneri su već razvili novu platformu za novu generaciju Moskviča s pogonom na stražnjim točkovima, prednjim McPhersonom i nezavisnim stražnjim ovjesom. Pripremljen je i novi tehnološki napredniji mjenjač koji bi mogao raditi s nekoliko opcija novih i snažnijih motora.
U cilju testiranja različitih rješenja za raspored i razne kombinacije motora i mjenjača, te kako bi se razvio novi, moderniji dizajn i šasija, stvoreno je nekoliko prototipa novih Moskviča.
U pogonu AZLK, među šefovima i dizajnerima, postojala su dva mišljenja u kojem smjeru treba ići. Prva struja je bila pobornik stvaranje vlastitog originalnog novog automobila, dok su drugi tražili kupovinu gotove strane tehnologije da bi se kopiranjem stvorio novi automobil po analogiji s Ladom, odnosno Fiatom 124.
No, odlučeno je da novi Moskvič bude samostalan proizvod, pa je 1975. godine stvoren prototip C-1. Napravljen u tri kopije, Moskvič C1 nije bio sličan nijednom drugom dotadašnjem automobilu, mada se mogao prepoznati dizajnerski utjecaj tadašnjih japanskih automobila, čak i Saaba 99.
Ipak, za komunističke planere dogovorene ekonomije izgled Moskviča C-1 bio je previše odvažan i avangardan, pa je stigla naredba o reviziji projekta. Na tragu ovog zahtjeva u junu 1976. stvoren je Moskvič C-2, ovaj put samo kao maketa s okruglim farovima i drugačijom rešetkom hladnjaka…
Tada dolazi do promjene rukovodstva u moskovskoj tvornici, a nova garnitura bila je pobornik koncepta posuđivanje strane tehnologije. Dizajneri Moskviča, koji su željeli stvoriti vlastiti domaći automobil, morali su hitno reagovati kako bi uvjerili nove šefove da mogu sami napraviti konkurentan automobil.
U jesen 1976. godine stiže studija Moskvič C-3 koja je dobila treće bočno staklo s obje strane, te diskretno preuređenje maske. Ali, radeći u brzini ostavili su polovično rješenje stražnjeg dijela: C-3 je izgledao kao hatchback, ali je imao klasični prtljažnik.
Kako bi se naglasila varijabilnost razvijene karoserije, stražnji prevjes automobila malo je produžen, a zatim na toj osnovi kreirani limuzina i karavan, toliko popularni u Rusiji i SSSR-u. Ali ni limuzina ni karavan nisu dostigli fazu izrade prototipa nego su ostali samo skica na papiru.
Tehnički je prototip C-3 zadržao karakteristike prototipa C-1: KP-9 mjenjač, McPherson prednji i nezavisni stražnji ovjes s oprugama. Brojna testiranja na cesti, uključujući poređenje sa stranim modelima, omogućila su ozbiljnije podešavanje ovjesa.
Do 1977. godine završen je jedini prototip C-3 koji je još u životu, model pogonjen dvolitarskim benzincem. Dizajneri AZLK-a smatrali su prototip C-3 pretprodukcijskim modelom. Međutim, nova uprava tvornice osjetila je da se svjetska automobilska industrija okreće prednjem pogonu.
To je sugerisao glavni dizajner Jurij Tkačenko koji je proveo puno vremena u zapadnevropskim automobilskim kompanijama. Skoro paralelno, grupa entuzijasta radila je na stvaranju automobila s prednjim pogonom na jednom od prototipa C-1.
Godine 1977. godine u preduzeću je održan historijski sastanak “tehničkog vijeća” na kojem je odlučeno da nova generacija sovjetskih automobila bude s pogonom na prednjim točkovima. Nakon pojave prvih skica onoga što bi konstruktivno trebao biti budući automobil, ideja je prenesena u Ministarstvo automobilske industrije gdje je dobila zeleno svjetlo.
Da bi ubrzao posao, sovjetski ministar automobilske industrije Viktor Poljakov obećao je da će AZLK-u, za potrebe “razvoja”, preciznije kopiranja, kupiti strani analogni model.
Bio je to francuski hatchback Simca 1308, model koji je u Evropi postao automobil 1976. godine. Tokom razvoja prototipa C-3, Simca je već bila na probi u SSSR-u i impresionirala je šefove AZLK-a.
Ostalo je historija: Na temelju Simce 1308 nastao je AZLK 2141, poznatiji kao Moskvič Aleko, posljednji model moskovske fabrike o kojem će biti više riječi nekom drugom prilikom.
Pratite nas i podijelite vijest: |
Prototip verzije Moskviča C-1 i C-3 doživjele su sudbinu mnogih predserijskih i eksperimentalnih dostignuća sovjetske autoindustrije – ostao je nikad realizovana verzija perspektivnog putničkog automobila.
mar 28, 2024 0
mar 28, 2024 0
mar 27, 2024 0
mar 25, 2024 0
mar 29, 2024 0
mar 29, 2024 0
mar 29, 2024 0
mar 28, 2024 0