TEST – Citroen C4 Cactus Feel Edition Silver e-HDi 92 ETG6

Oct 15, 2014 Safet Šatara Citroen, Test 0

---

STILOM MASKIRA STVARNOST

Pojedina rješenja iz C4 Cactusa nije moguće vidjeti ni u jednom drugom automobilu na svijetu. Radi se o stilski usavršenom automobilu sa genijalnim ergonomskim rješenjima u kabini i izgledom koji nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ipak, C4 Cactus uvijek napominje da je “jeftiniji” automobil koji igra na kartu izgleda i prividnog komfora.

Citroenovi dizajneri napravili su izvanredan posao. Vratili su se korijenima, a ni u jednom trenutku nisu prizvali retro oblike koji su ih i proslavili dalekih pedesetih i šezdesetih godina proteklog stoljeća. Sjećam se kada sam prije nekoliko godina prošao pješačkim tunelom koji je vodio direktno do ulaznih vrata ogromne hale u kojoj se održavao Ženevski sajam automobila – na desetinama velikih slika dominirao je Citroenov DS3, a pored njega pisalo je Anti Retro. Također, baš nekada u to vrijeme iz Citroena su zvanično objavili da se neće okretati unazad nego će praviti automobile koji nemaju nikakve stilske veze sa njihovim prijašnjim uspjesima. Nije bilo lako zamisliti šta će iznjedriti, a da istovremeno ostanu u okvirima nekonvencionalnosti koja ih krasi još od kada su proizveli prvi automobil. Nakon toga stigao je nasljednik originalnog konceptnog C-Cactusa iz 2007. godine, a sa svojim neobičnim izgledom i dimenzijama karakterističnim za gradskog crossovera definitivno je privukao pažnju i novinara i kupaca. Sada sam imao priliku isprobati serijsku verziju koja je dobila ime C4 Cactus.

Iako ovaj crossover nosi ime Citroenovog kompakta, odmah na početku trebamo raščistiti da C4 Cactus nema gotovo ništa zajedničkog sa C4. Građen je na platformi malih automobila (platforma na kojoj je i C3), što je u praksi stvorilo neobičan automobil koji je kraći i uži od kompakta C4. O masi je već dosta toga ispričano, ali moram spomenuti da C4 Cactus ima najmanju masu u klasi (osnovni je lakši od 1.000 kilograma) koja je u prosjeku za 200 kilograma manja u odnosu na masu C4. Dakle, jasno je, C4 Cactus nema ništa zajedničko sa C4 osim nekoliko elemenata koji se dijele u cijeloj grupi PSA. To otprilike znači da je C4 Cactus automobil sa sličnim dimenzijama kao i savremeni kompakti, sa izgledom malog SUV-a i sa tehnikom preuzetom iz klase gradskih automobila. Ukoliko mislite da je to recept za automobil koji je daleko od aristokratije, potpuno ste u pravu. Odmah nakon prvog otključavanja vozila i zatvaranja vrata jasno je da C4 Cactus plaća veliku žrtvu radikalnom smanjenju mase. Naime, mehanizam za odbravljivanje vrata neobično je glasan. Također, prilikom zatvaranja vrata jasno ćete čuti zvuk viših frekvencija, što je karakteristika zvuka nešto tanjih materijala. Neobično za nov automobila, ali je to vrlo jasan znak da je doslovno svaki dio C4 Cactusa proveo u sauni. To je, dakako žrtva, koja se morala prinijeti smanjenju potrošnje, ali i sve strožijim ekološkim zahtjevima – lakši automobili manje troše i manje zagađuju. Jasno, takav je trend, pa će uskoro svi velikoserijski automobili biti ovakvi, a dosta ih već i jeste.
Ipak, treba se priznati da je Citroen na Cactusu sve pokušao “kompenzirati” (i itekako dobro uspio) nekonvencionalnim stilskim rješenjima kojima će biti oduševljeni vjerovatno svi koji vide ili koji se nađu za volanom C4 Cactusa.

AirBump su praktično zračni džepovi u gumenim zaštitnim površinama na vanjskom dijelu vozila. Ideja je ta da se vozilo ne može oštetiti prilikom snažnijeg kontakta sa tvrdim predmetom na bokovima. Štaviše, rješenje uopšte ne izgleda loše.

Vanjski izgled definitivno je dovršen u zračnom tunelu. Zaobljeni prednji dio ukrašen je uskim otvorima za zrak, te svjetlima koja prate osnovne konture vozila. U pravu ste ako mislite da C4 Cactus izgleda napuhano, ali ovakav stil nekako dobro djeluje, posebno uz novitet nazvan AirBump. Pojednostavljeno, AirBump su zračni džepovi u plastičnim (i gumenim) elementima koji su ugrađeni na krajeve odbojnika i na vrata. Citroen je ovako želio onemogućiti oštećivanje vrata prilikom sitnih udara na parkiralištima i u gradskim centrima, gdje će C4 Cactus i provoditi najviše vremena. Teško je reći kako će ovo rješenje funkcionisati u stvarnom svijetu, ali moramo priznati da stilski djeluje itekako efektno. Gotovo ni jedan prolaznik nije ostao ravnodušan na C4 Cactusa. Zaključak je jasan, većini se sviđa, a niko u negativnom kontekstu i ne spominje AirBump. Nakon svega, moram priznati da nisam očekivao da će se ovo rješenje naći i na serijskom automobilu nakon što sam prvi put vidio (i dotakao) C4 Cactusa Concepta na prethodnom Sajmu automobila u Ženevi.

Konvencionalnost nije pronašla mjesto u C-Cactusu. Čak je i naslonjač za ruku kreiran drugačije nego i ujednom drugom automobilu, a ostali detalji definitivno tvore sliku modernog, urbanog i neobičnog uređenja.

Prelaskom u automobil (i zanemarivanjem zvuka otključavanja i zatvaranja vrata), ulazimo u svijet protkan maštovitošću Citroenovih ergonomista i dizajnera. Ovdje prestaje veza sa simetričnošću, konvencionalnošću i onim što smo do sada naviknuti (čak i od Citroena). Sjedišta su (sudeći prema riječima onih koji su ih kreirali), napravljena po uzoru na sofu u dnevnom boravku. Prednja su potpuno spojena i udobnija su od bilo kojih drugih sjedišta koja se ugrađuju u automobile iz klase gradskih auta. Zbog toga sam se i osjećao kao da sjedim u nekom većem, luskuznijem i komfornijem automobilu nego što C4 Cactus jeste. Tek kada se pored mene našao suvozač, postalo je jasno da je potreban još koji centimetar u širinu.

Prednja sjedišta su spojena. Nažalost, ovo je samo slučaj sa modelom sa automatiziranim mjenjačem. Ovakvo rješenje definitivno stvara drugačiju percepciju u kabini. Cactus je prostran i itekako udoban (barem naprijed).

Pored ogromnih sjedišta (koja će najviše pružiti na dužim putovanjima), posebno je impresivna prednja konzola. Dominiraju dva velika displeja (jedan iza volana na kojem se prikazuju informacije kao na tabli sa instrumentima), pa je cijeli centralni dio konzole potpuno oslobođen od tastera. Dakle, oslobođeno je mjesto za mobitel, čašu ili neku drugu sitnicu, što baš i nije čest slučaj u svakom automobilu građenom na platformi iz B-segmenta.

Dva displeja ispred vozača sastavni su dio čak i osnovnog paketa opreme. Ovako su tasteri našli mjesto na displeju, a kompletno uređenje kabine dobilo je poslovniji i ugodniji izgled.

I pored itekako impresivnih rješenja kao što su ručice na vratima kreirane prema uzoru na ručice na putnim torbama ili veliki pretinac ispred suvozača, najveću novost predstavljala su tri tastera ispred ručne kočnice na kojima je pisalo D, R i N. Ovo je mjenjač! Funkcioniše isto kao i svaki drugi. D za naprijed, R za nazad i N kada C4 Cactus stoji. Vrlo je jednostavno i puno elegantnije nego ikakva poluga.
Nažalost, ovim tasterima kontrolisao sam uklapanje zupčanika u konvencionalnom manuelnom mjenjaču. Dakle, ne radi se o pravom automatiku nego o automatiziranom ručnom mjenjaču, kojeg u PSA vole zvati “pilotirani mjenjač”. Nažalost, njegove reakcije nisu toliko žustre, ali je korištenje puno elegantnije, nego kao kod upotrebe uobičajenog ručnog mjenjača. Srećom, motor koji sam imao na raspolaganju je 1,6-litarski dizelaš sa 92 KS, pa je malo snažniji pritisak na gas obično ispravljao sporu promjenu brzine. Moram priznati da se mjenjač i u tom slučaju nekoliko puta “zbunio” pa nije izvršio promjenu brzine baš onda kada bi to napravio automatski mjenjač. Ipak, vožnja C4 Cactusa sa ovim mjenjačem je stvar navike, pa kada se naviknete na neobično ponašanje mjenjača, tada i vožnja postaje ugodnija i jednostavnija.

Najslabija karika C4 Cactusa definitivno je automatizirani ručni mjenjač. Dok su komande za mjenjač genijalno prenešene sa polugice na tastere, funkcionisanje mjenjača se neće svidjeti svakome.

Upravo tada sam počeo cijeniti i sistem Stop/Start koji je u svim trenucima reagovao munjevito brzo. Zapravo, motor se tako brzo aktivira da je nemoguće ostati bez snage i u jednom trenutku. Sve mjere za smanjenje potrošnje savršeno su djelovale na C4 Cactusu. U najtežim gradskim uslovima gdje sam i proveo najviše vremena, francuz nije trošio više od 6 litara, što je gotovo nezamislivo čak i uz puno manje trocilindarske benzince. Otvorena vožnja nerijetko je prolazila i sa tri do četiri litre na svaku “stotinu”.

Sa manje od 360 litara prostora u prtljažniku, C4 Cactus i nije među najpraktičnijim i najiskoristivijim crossoverima. Ipak, moramo spomenuti da u kabini postoje prilično veliki pretinci i džepovi na vratima.

C4 Cactus definitivno nije klasični automobil. Radi se o nekonvencionalnom pristupu kreiranju vozila koje će vlasnike oduševiti pojedinim elementima nedostupnim na svim drugim autima. Ipak, potreban je još šlag na torti koji bi došao uz bolji automatizirani (ili automatski) mjenjač, pametni ključ i taster za paljenje motora, te možda i malo snažniji motor.

---

• C4, C4 Cactus, Cactus, Citroen, Citroen C4 Cactus, e-HDi, ETG6