TEST – Hyundai Tucson 2.0 CRDi 4WD 6AT GLS Prestige

Jul 11, 2016 Almir Grebović Hyundai, Test 0

---

 

BLAGODAT SNAGE I OPREME NA KOJU SE LAKO NAVIKNUTI

“Napad je najbolja odbrana!”, rekao je neko nekada davno i bio potpuno upravu. Te su se krilatice u Hyundaiju “uhvatili” onog trenutka kad su odlučili napasti evropske konkurente i to na njihovom terenu. Nekad se to činilo suludim, jer ko bi (normalan) prije desetak ili dvadesetak godina “stao na crtu” sa, naprimjer, Volkswagenom, Opelom, Renaultom, a zašto konačno ne i sa Mercedesom, Audijem i BMW-om.

Tada se činilo perifernim, pa niko od “domaćih” nije ni podizao ruku da se počeše po glavi, kada su im “na crtu stajali” Galloperi i Accenti. Ali… Vrijeme sadašnje… Ili vrijeme od prije četiri-pet godina.

Veliki šef VW-a se jedne prilike, i to javno pred kamerama, počeo češati po glavi, na taj način dajući do znanja, onima koji su na “njegovoj” platnoj listi, da je vrag potpuno odnio šalu. Već tada je bilo kasno jer Hyundai nije više bio sasvim blizu evropskim i japanskim konkurentima, nego je u potpunosti postao ravnopravan i nemilosrdno ciljao na najviši tron u segmentima u koje je najviše ulagao. Posljednih godina apsolutno briljiraju sa SUV-ovima. U njih su definitivno uložili najviše i to globalno.

A da su već toliko globalni, pokazuje i nastojanje da su kao brend prisutni svugdje, i u brodogradnji, i u frižiderima, ali i u najvećim svjetskim fudbalskim turnirima. Dakle, bez Hyundaija definitivno više ne ide. Ok, čast i Volkswagenu, i Toyoti i GM-u, ali Hyundai kao koncern godišnje pronađe put do oko 5 miliona kupaca automobila na planeti. Nije baš deset miliona kao Volkswagen i Toyota, ali ni pet miliona nije za baciti.

Globalno su predstavili i Tucsona, SUV-a kojem je glavna misija biti najviđeniji u gradu, ali i ponijeti imidž kakav imaju najbolji evropski proizvođači. Bliži korijen, dakako, vuče još od modela ix35 iz 2011. godine, čiji je i nasljednik, ali sa novim imenom.

Tucson je od predstavljanja (sredina 2015. godine) ponuđen u brojnim kombinacijama pogona, transmisije i opreme. Praktički, od najjeftinijeg do najskupljeg je cijena jednog najjeftinijeg. Dakle, izbor postoji, a sve diktiraju afiniteti i cijena.

⇑ Tucson nije offroader, ali je opremljen takvim sistemima za podršku koji će mu omogućiti prolazak kroz vrlo zahtjevne terene.

O vizuelnom otklonu od prethodnika (drugačijeg imena) dovoljno smo rekli. Nema se tu šta zamjeriti iako se na svakom koraku može primijetiti (vizuelno) porijeklo od kojeg Hyundai već pomalo odustaje. Iako je kolijevka tržišnog uspjeha, bez ikakve sumnje bila Amerika, Hyundai je na sasvim specifičan način počeo graditi imidž na starom kontinentu. Ta faza u Kolumbovom svijetu završena je poodavno i to sa nekoliko originalnih “paketa”. Hyundai je, recimo samo to, prvi brend u Americi koji je dao garanciju na 150.000 pređenih milja (240.000 kilometara). Tek dugo nakon njih, sa takvom garancijom krenuli su i neki drugi. Kod nas, zapravo u cijeloj Evropi, Hyundai garancije važe za trajanje od 5 godina.

Dakle, Tucson… i to onaj najopremljeniji, najnapredniji i najsnažniji, a najsnažniji je dizel. Istinsko je zadovoljstvo voziti nešto ovakvo i to logičkim redoslijedom. Vozili smo prije nekoliko mjeseci dizelski model sa 115 KS, a sada dizelski sa 185 KS i to potpuno opremljen.

⇑ 2.0 i 185 KS! U desetak godina ovaj motor je “evoluirao” za 50 KS. Isto toliko evoluirao je i u dinamičkim svojstvima. Uglavnom, ovo je motor kojim se Tucson neće postidjeti.

Nema sumnje u to da je bh. tržište okrenuto dizelskim automobilima. To je kredit kojeg je naše tržište zaradilo još davno i to isključivo radi tadašnjih motora koji su u odnosu na benzince bili dvostruko štedljiviji. Ipak, kod Hyundaija postoji vrlo precizna polarizacija. Praktično, Hyundai većinu svoje prodaje bazira na modelima i30 i na Tucsonu (nekada ix35). Interesantno je to što su (gotovo) svi prodati i30 benzinci, a (gotovo) svi prodati Tucsoni dizeli. Jednostavno, takav imidž među kupcima stekli su i jedan i drugi – i30 prvenstveno odnosom uloženog i dobijenog, a Tucson generalno opštim utiskom koji ostavlja već nakon prve vožnje. No, i ovdje možemo razgraničiti – nije isto voziti SUV (Tucson) sa 115 KS i SUV (Tucson) sa 185 KS. Razlika je ogromna da se ne bi mogla uočiti čak i na prvi stisak pedale gasa. 185 KS od Tucsona čini sasvim ozbiljnog SUV-a iako on ispred ima i ono “gradski”. Sa ovim motorom će potegnuti i više od 200 km/h, ukoliko ustreba, a do 100 km/h stići za manje od 10 sekundi. Vjerovatno sve ovo većini nikad neće ni biti potrebno, ali vozači vole znati da auto “pod njima” to može. I te stvari su dio imidža i svojevrsnog prestiža kojeg treba platiti. Automatika, također, odlična. Takva je uostalom bila i na prethodnom modelu – tiha, glatka i odmjerena i spremna da (brzo) pruži podršku u svim uslovima. Možda bi bilo drugačije da se radi o slabijem motoru, ali u našem slučaju su 185 KS i “6AT” činili izuzetno uigranu sekciju. Također, malo će njih sa ovim autom “potegnuti u brda” bez kakve-takve ceste, bez obzira na to što ova varijanta ima pogonom 4×4 i nekoliko sistema koji osiguravaju izlazak iz “bezizlazno blatnjavih prilika”. Da, to on može, ali mu to nije nikakva namjena. Nije Tucson za doboko blato i opasna strma bespuća. On je rafinirani SUV koji će se odlično snalaziti na snijegu i na mokrom, čak i u blažem offroadu. Tu će putnicima pružiti punu sigurnost, udobnost, ali i zabavu, a pogon na svim točkovima, uz blokiranje centralnog diferencijala, kad se snaga ravnomjeno raspoređuje po osovinama, sigirno će biti garant penjanja po klizavim terenima gdje osnovne verzije nikako nisu u stanju proći. Također, kada je u pitanju pogon, od velike koristi može biti sistem DBC – Downhill brake control (kontrola kočenja na nizbrdici pri otežanim uslovima). Vrijedi!

Interesantno je to što su kupci ovakvih Hyundaija vrlo specifični. Oni gotovo ni u kojem slučaju ne bi SUV sa evropskim ili sa japanskim pedigreom, ali bi SUV koji ima sve nabrojane epitete. To su kupci koji se nikako neće okrenuti za Tucsonom koji ima osnovnu opremu, pa čak ni onu malo napredniju, a o verzijama sa pogonom isključivo na prednje točkove neće ni da razmišljaju. Dakle, Tucson može imati gotovo isti izgled i u najjeftinijoj i u najskupljoj verziji, ali se do sada pokazalo da su kupci ovog automobila vrlo rafinirani i u salon ulaze sa popriličnim znanjem o opremi, cijenama i mogućnostima ovog auta. Konačno, i podaci o prodaji su vrlo egzaktni, a jezičak na vagi u svakom slučaju odnosi prevagu kad su u pitanju najopremljeniji i najskuplji modeli. Nema sumnje, svi oni koji pokucaju na vrata Hyundaijevog salona prvo traže modele sa pogonom na četiri točka, dizelski motor – po mogućnosti najsnažniji, i automatski mjenjač gotovo bez izuzetka. O ostatku će licitirati sa prodavačem. Ostatak je oprema, i ko se odvaži na čitanje redom, garantujemo da će stati na pola. Razlog je vrlo jednostavan – na popisu je više od stotinu stavki!

⇑ Odlični materijali i vrhunska oprema osiguraće puni užitak u vožnji.

⇑ Poseban ugođaj je u tami.

A kad kod Tucsona govorimo o opremi, već možemo govoriti o visokosofisticiranim sistemima, o vrhunskoj unutrašnjosti, o odličnim voznim osobinama i o stvarima koje se nekome mogu učiniti kao prosto rasipanje novca. Ovaj Tucson je pored odličnog motora i odličnog šesterostepenog automatskog mjenjača opremljen stvarima koje se ubrajaju u čak četvrti paket opreme. Prestige je sve ono što ide na Premium, na Classic i na Base. Dakle, to je svih onih stotinu stavki od kojih se umorite čitajući ih. Ipak, u jednom trenutku se sve te stvari učine potrebnim. To je trenutak kad sjednete u bilo koji drugi automobil koji nema bog zna kakvu opremu.

⇑ Panoramski krovni otvor je privilegija onih koji se odluče za paket opreme Premium. Testni primjerak imao je i “paket” više.

Odjednom vam zafali, panoramski krovni otvor, odjednom vam zafali sistem detekcije objekta u mrtvom uglu, odjednom vam postane mrzak ključ kojeg ubacujete u kontakt-bravu, odjednom vam postane mrsko zatvarati poklopac prtljažnika na klasičan način, jer ste u Tucsonu navikli da pritisnete dugme i da se prtljažnik zatvori sam, odjednom vam zafali kamera za vožnju unatrag, odjednom vam obruč volana postane hladan, jer je Tucson imao grijače u njemu, odjednom putnicima straga postanu hladna stražnja kožna sjedišta jer ih Tucson grije, odjednom vam zafale perači prednjih svjetala, odjednom vam zatreba ručna kočnica jer ste sa Tucsonom uzbrdo kretali potpuno relaksirani, odjednom vam je mrsko tražiti stanice na radiju jer Tucson ima komande za radio na upravljaču, odjednom vam se kod drugog auta zaustavni put čini kao čitava vječnost jer nema nekoliko asistentskih sistema kočenja koje je imao Tucson… E to je oprema i blagodat na koju se naviknete u trenu.

⇑ U ovom automobilu gdje god da se okrenete postoji armatura sa tasterima koji upravljaju radom grupe visokosofisticiranih sistema. Dovoljno je da pogledate spisak opreme i sve će vam biti jasno.

I zato je sasvim jasno zbog čega se većina kupaca opredjeljuje upravo za najskuplje varijante. Da razjasnimo, Tucson 2.0 CRDi 4WD 6AT GLS Prestige nije jeftin automobil. Skup je! Kompletan je! Nov je i tehnološki je vrlo napredan! “Skup je” 70.690 KM, ali za ovu cijenu ne nedostaju “ni igla ni lokomotiva”.

I na kraju, ovakvom automobilu u već poodmaklom trećem mileniju u najbogatijem paketu opreme nedostaje samo još sistem Star&Stop (posebno doplativo) i automatsko otključavanje i zaključavanje vrata. Neke stvari danas za tren oka razmaze čovjeka pa počinje zanovijetati čak i na onim mjestima na kojima sigurno ne bi samo godinu ili dvije prije.

Da li ga i u jednoj varijanti možemo nazvati evolutivnim ili duhovnim nasljednikom Galopera, Hyundaijevog modela kojeg pamtimo unazad dvadesetak godina, kojeg su pravili prema licenci Mitsubishija. Ne! Nikako! Vrijeme takvih automobila je davno iza nas. Danas uživamo u svakom kilometru prepunom blagodati kao što su klima, ESP, koža, grijanje volana, sjedišta, panoramskog krova i sa još “trista čuda” koja prate sve moderne automobile.

 

---

• 2.0 CRDi, Hyundai, Hyundai Tucson, Test, Tucson