Osvježeno 19 Aprila, 2024 9:50 AM
maj 31, 2016 Adnan Huseinagić Istraživanje, Novosti 0
Deklarisane potrošnje goriva obično ne prikazuju precizno potrošnju goriva u realnim uslovima. Približna procjena ipak je moguća. Lažu nas definitivno, ali ne s predumišljajem.
Pitanje je jasno! Koliko goriva troši automobil? Sa ovim praktičnim pitanjem susreli su se svi oni koji su bilo kada imali vlastiti automobil. No, tačne informacije o potrošnji goriva nikada i niko u potpunosti nije mogao ponuditi.
Jedan od najvećih problema današnje automobilske industrije svakako je smanjenje potrošnje goriva. Tvornički podaci o potrošnji goriva za svaki automobil dostupni su u tehničkim knjižicama i to je mjesto na kojem se susrećemo sa podacima o potrošnji goriva u gradskom režimu sabraćaja, na otvorenoj cesti i naravno o prosječnoj potrošnji. Pojedinci se slijepo drže ovih podataka, ali se ipak moramo zapitati da li su ti podaci istiniti?!
Kako bi proizvođači što preciznije mjerili potrošnju goriva, u Evropi je formiran poseban mjerni princip koji prema određenom ciklusu vožnje nazvanom NEDC (New European Driving Cycle), procjenjuje potrošnju goriva i emisiju produkata sagorijevanja za svaki novi automobil. Upravo podaci dobijeni mjerenjem sistemom NEDC-a koriste se za zvanično prikazivanje potrošnje goriva na svim automobilima koji se prodaju u Evropi.
⇑ Stvarni uslovi kao što su uzbrdice, otpor vjetra ili otpor koji stvara različita podloga simuliraju se preciznim podešavanjem otpora valjaka na kojima se nalaze pogonski točkovi. Precizni alat pokreće veliki agregat koji praktično služi kao kočnica valjka. Povećavanjem otpora valjaka jednostavno se simuliraju različiti uslovi na cesti.
Sistem mjerenja NEDC sastoji se od precizno određenih intervala vožnje koji su kreirani da što preciznije simuliraju vozne navike u gradu i vozne navike na otvorenoj cesti. No, ovaj sistem ne podrazumijeva vožnju na cesti ili na testnoj stazi. Koristeći savremenu tehničku opremu kao što je prilagodljivi dinamometar, testiranje vozila izvršava se u strogo kontrolisanim uslovima laboratorija. Temperatura u prostoriji u kojoj se testira automobil održava se na nivou između 20 i 30 Celzijusovih stepeni (obično na 25), a svaki automobil testira se isključivo kada su postignuti uslovi za hladan start motora. Na valjcima dinamometra operateri simuliraju različite uslove povećavajći otpor valjaka i slično. Također, svi testovi se izvršavaju isključivo sa isključenim perifernim potrošačima energije (kao što su svjetla, klima-uređaj i slično). Uz precizno uspostavljen sistem pokretanja vozila i izvršavanja testiranja koje uključuje pokretanje točkova, zaustavljanje, ubrzavanje do maksimalne brzine od 50 km/h, zadržavanje brzine od 15 km/h određeni period i slično, analitičari u NEDC centrima u stanju su izračunati potrošnju goriva. Svakako da postoje razlike prilikom mjerenja potrošnje u gradskim uslovima i u uslovima na otvorenoj cesti. Upravo zahvaljujući specifičnom setu pravila moguće je izmjeriti “tačnu” potrošnju goriva za sve dostupne automobile.
⇑ Testiranjem u strogo kontrolisanim uslovima operateri mogu precizno izmjeriti tačnu potrošnju za svaki testirani automobil. Iako je izmjereni rezultat 100% ispravan, ipak se rezultat ne može doslovno tumačiti i u realnim uslovima. Stoga, deklarisane potrošnje pružaju najbolju priliku za utvrđivanje razlika u potrošnji između različitih motora.
Koliko puta ste se uvjerili u to da je deklarisanu potrošnju itekako teško ili gotovo nemoguće postići u realnim uslovima saobraćaja!? Svakako je za to odgovoran zvanični sistem mjerenja NEDC prema kojem se mjeri potrošnja goriva. Ovaj sistem mjerenja uspijeva precizno prikazati razlike u potrošnji između različitih motora, ali ne uspijeva precizno iskazati potrošnju goriva u realnim uslovima saobraćaja. Naravno da je moguće postići deklarisanu potrošnju goriva, ali uslovi koji su potrebni za postizanje tako malih vrijednosti potrošnje obično su nedostižni.
Komplikovani proces mjerenja stvarne potrošnje goriva vjerovatno nikada neće rezultirati potpuno ispravnim rezultatima i to prvenstveno zbog ogromnog broja faktora koji djeluju na potrošnju goriva. Stoga je i sistem NEDC prije svega uspostavljen kao referentni postupak prema kojem svi proizvođači izvršavaju mjerenje koje precizno prikazuje razlike u potrošnji između različitih motora.
Sudeći prema nezavisnim istraživanjima Internacionalnog vijeća za čisti transport (ICCT), današnje deklarisane potrošnje razlikuju se za 21 odsto u odnosu na stvarnu potrošnju goriva. Zanimljivo je i to da je istraživanje ICCT-a pokazalo da je razlika između deklarisane i stvarne potrošnje goriva 2001. godine bila samo 8 odsto.
⇑ Sudeći prema rezultatima istraživanja koje je provelo Internacionalno vijeće za čisti transport (ICCT), najveće razlike između deklarisane i stvarne potrošnje je na automobilima koji su opremljeni posebnim paketima opreme koji bi trebali pozitivno utjecati na potrošnju goriva. Upravo nazivi koje vidite na slici označavaju specifične mjere koje uključuju dodatne aerodinamičke dodatke, gume sa smanjenim otporom kotrljanja, aktivnu masku i slično. Pored toga što ovakve mjere donose smanjenje potrošnje goriva, proizvođači navode i to da utječu na smanjenje emisije CO2. Ipak, istina je malo drugačija!
Štaviše, još dramatičniji rezultati zabilježeni su tokom testova holandskih organizacija Travelcard i TNO koji su nedavno pokazali da su razlike između deklarativne i stvarne potrošnje oko 35 odsto. Izvršavajući mjerenja na više od 240.000 vozila u različitim flotama vozila širom Holandije, Travelcard i TNO došli su do zaključka da je razlika između stvarne i deklarisane potrošnje goriva najveća na modelima sa dodatnim paketima opreme za smanjenje potrošnje goriva. Praktično, ako se u podacima navode manje vrijednosti, veća je razlika između stvarne i deklarisane potrošnje. Da se ne radi samo o sporadičnim istraživanjima koja ne izazivaju reakcije automobilske industrije, pokazuje i najava formiranja novog globalnog sistema za mjerenje potrošnje goriva World Light Duty Test Procedure (WLTP). Sudeći prema brzini razvoja i implementaciji, novi sistem će se početi koristiti već 2017. godine. Analitičari predviđaju da će deklarisane potrošnje za automobile koji budu testirani na ovom testu biti za 5 odsto više nego sada.
Sudeći prema sadašnjem trendu, precizne informacije o potrošnji goriva u realnim uslovima praktično nisu ni dostupne. No, kroz stotine testiranih automobila i nekoliko specijalizovanih testova potrošnje goriva, istraživanja koja smo sami izvršili pokazuju da se u posebnim uslovima vožnje i uz adekvatne uslove na cesti ipak mogu postići deklarisane vrijednosti potrošnje. Ipak, dugotrajne procjene je nemoguće pravilno napraviti.
Prema tome, deklarisana potrošnja goriva može služiti kao referentna vrijednost za upoređivanje potrošnje goriva kod različitih motora. Za informacije o stvarnoj potrošnji goriva ipak je potreban određeni period vožnje automobila u stvarnim uslovima ili procjenjivanje potrošnje prema rezultatima do kojih su došli evropski nezavisni istraživački timovi.
⇑ Testiranje potrošnje izvršava se na sličan način i za druga vozila. Naravno, za kamione, za motocikle ili za dostavna vozila, postupak je nešto drugačiji, ali se kompletan proces testiranja izvršava u strogo kontrolisanim uslovima laboratorija.
⇑ U tabeli su navedeni osnovni podaci o vozilima iz 2000. godine i njihovim petnaestak godina starijim ekvivalentima. Iako se primijeti prilično izraženo smanjenje potrošnje koje su proizvođači uspjeli postići tokom protekle dekade, deklarisane potrošnje ipak govore samo mali dio priče. Procijenjeno je da su razlike između deklarisane i stvarne potrošnje iznosile svega 8 odsto u 2001. godini, dok je danas razlika oko 21 odsto. Štaviše, u najtežim slučajevima, razlika između stvarne i deklarisane potrošnje može biti i veća od 30 odsto.
⇑ Iako je vozila moguće testirati na pravoj stazi, potrebne uslove je moguće postići tek u laboratoriji. Ovdje je prikazano testiranje potrošnje na malom putničkom automobilu, a testiranje se izvršava strogo određenim postupkom.
– Prvi korak: pokretanje motora i zadržavanje mjenjača u neutralnom položaju 6 sekundi
– Drugi korak: odabir prve brzine i zadržavanje bez pokretanja točkova u trajanju od 5 sekundi
– Treći korak: ubrzavanje vozila do 15 km/h za 4 sekunde, te vožnja stabilnom brzinom od 15 km/h u trajanju od 8 sekundi
– Četvrti korak: zaustavljanje za pet sekundi i zadržavanje mjenjača u neutralnom položaju 21 sekundu
– Peti korak: ubrzavanje vozila do 32 km/h za 12 sekundi (5 sekundi u prvoj brzini i 5 sekundi u drugoj brzini), te vožnja stabilnom brzinom od 32 km/h u trajanju od 24 sekunde
– Šesti korak: zaustavljanje za 11 sekundi i zadržavanje mjenjača u neutralnom položaju u trajanju od 21 sekundu
– Sedmi korak: ubrzavanje vozila do 50 km/h za 26 sekundi (5 sekundi u prvoj brzini, 9 sekundi u drugoj brzini i 8 sekundi u trećoj brzini) i vožnja stabilnom brzinom od 50 km/h u trajanju od 12 sekundi
– Osmi korak: usporavanje do 35 km/h za 8 sekundi i zadržavanje stabilne brzine od 35 km/h u trajanju od 13 sekundi
– Deveti korak: zaustavljanje za 12 sekundi i zadržavanje mjenjača u neutralnom položaju u trajanju od 7 sekundi
Ovaj postupak traje 195 sekundi i ponavlja se četiri puta. Pri tome vozilo teoretski pređe 4.067 metara, a kompletan postupak traje 13 minuta. Prosječna brzina vozila je 18,77 km/h.
– Prvi korak: pokretanje motora i zadržavanje mjenjača u neutralnom položaju 20 sekundi
– Drugi korak: pokretanje vozila i ubrzavanje do brzine od 70 km/h za 41 sekundu (5 sekundi u prvoj brzini, 9 sekundi u drugoj brzini, 8 sekundi u trećoj brzini i 13 sekundi u 4 brzini, uz dodatno vrijeme za izmjenu brzina)
– Treći korak: vožnja stabilnom brzinom od 70 km/h 50 sekundi i usporavanje do 50 km/h za 8 sekundi
– Četvrti korak: vožnja stabilnom brzinom od 50 km/h tokom 69 sekundi, te ubrzavanje do 70 km/h za 13 sekundi
– Peti korak: vožnja stabilnom brzinom od 70 km/h u trajanju od 50 sekundi, te ubrzavanje do 100 km/h za 30 sekundi
– Šesti korak: vožnja stabilnom brzinom od 100 km/h u trajanju od 30 sekundi, te ubrzavanje do 120 km/h za 20 sekundi
– Sedmi korak: zaustavljanje vozila za 34 sekunde, te rad u neutralnom položaju mjenjača dodatnih 20 sekundi
Ovaj postupak traje šest minuta i 40 sekundi, a vozilo teoretski pređe 6.956 metara. Prosječna brzina vozila je 62,6 km/h.
Jedan od najvećih koraka ka smanjenju potrošnje svakako je integracija sistema Stop/Start koji prilikom svakog zaustavljanja vozila u potpunosti zaustavlja rad motora. Iako se ova ideja nekoliko dekada razmatrala u istraživačkim centrima proizvođača (a sistem je komercijalizovan sedamdesetih godina u Toyoti Crown), tek je početkom novog milenijuma BMW pokrenuo trend masovne ugradnje ovakvih sistema. Sada se na većini automobila (počevši od klase kompakta) ovaj sistem serijski ugrađuje. Procjenjuje se da ovaj sistem smanjuje potrošnju goriva od 5 do 10 odsto. Očekujemo da u sljedećih desetak godina Stop/Start sistem postane standardna oprema na svim prodatim novim automobila na razvijenim svjetskim tržištima.
Način vožnje najviše utječe na potrošnju goriva. Neracionalno iskorištavanje resursa motora, te nepotrebna vožnja na većem broju obrtaja nesumnjivo direktno utječu na potrošnju goriva. Ovako je moguće i za tri puta povećati deklarisanu potrošnju goriva na bilo kojem motoru. Istina je da se i na malim motorima jednostavno može povećati potrošnja goriva, što je posebno izraženo na modelima sa benzinskim motorima. Stoga je najvažnije pronaći balans između ekonomičnosti i iskoristivosti, čime se mogu značajno smanjiti računi za gorivo. Planska vožnja uz minimalno korištenje kočnice, te usporavanje prebacivanjem u niži stepen prenosa svakako će pozitivno utjecati na potrošnju, dok se i umjereno korištenje klima-uređaja direktno odražava na potrošnju goriva.
apr 10, 2024 0
apr 09, 2024 0
apr 07, 2024 0
mar 31, 2024 0
apr 18, 2024 0
apr 18, 2024 0
apr 18, 2024 0
apr 18, 2024 0