Alfa Romeo slavi 105 godina – dizali su Italiju iz pepela, opremali vojne avione motorima i pokretali cijelu naciju

mar 25, 2015 Adnan Huseinagić Jubilej, Novosti 0

---

IZRASLA NA EMOCIJAMA!

105 godina historije gotovo da nije dohvatio niko osim pojedinih evropskih proizvođača. Jubilarni rođendan ove godine slavi Alfa Romeo, a kroz turbulentnu historiju nekoliko puta su bili na samom dnu, ali su se uvijek uspijevali ponovo popeti na vrh.

Osnovan u Milanu 24. juna 1910. godine, Alfa Romeo, postao je jedan od najznačajnijih evropskih proizvođača automobila. Svoje ime izgrađivao je na trkalištima širom svijeta, pokazujući tada uznemirenom svijetu svu raskoš i talent inženjera koji su radili na razvoju različitih modela pripremljenih da na što bolji način demonstriraju silu italijanske industrije.

Priča o jednom od najslavnijih italijanskih proizvođača automobila započinje u 1910. godini, kada je grupa poduzetnika i imućnih biznismena kupila Società Italiana Automobili Darracq (italijansku ispostavu francuskog proizvođača automobila), te osnovala Anonima Lombarda Fabbrica Automobili, od čega je i nastao akronim ALFA. Međutim, svi naizgled jednostavni i rutinski poslovi, u to vrijeme, kao i danas, popraćeni su jedinstvenom pričom koja je svojstvena samo Italijanima. Do 1915. godine, ALFA je bila u velikim finansijskim problemima, a tada je kupio Nicole Romeo, čije je prezime i završilo iza akronima. Već tada, probijajući se u svijet automobilizma, ALFA Romeo je dobio svoj prvi logo. Priča kaže da je izvjesni slikar Romano Cattaneo dobio zadatak da dizajnira znak ALFA Romea. Čekajući tramvaj na stanici u Milanu dobio je inspiraciju primijetivši znak velike porodice Visconti na kojem je bio krst i zmijoliki zmaj. Kroz godine, taj znak se mijenjao nekoliko puta, a današnji izgled dobio je tek 1972. godine kada je konačno “docrtan”.

Prvi koraci u automobilskom svijetu započeli su sa kreacijama legendarnog inženjera Giuseppea Merosija. Komercijalni automobil koji je konstruisao, pokretan je 4,1-litarskim motorom snažnim 24 KS. Zbog toga su ga i nazvali “24”. U svakom slučaju, predstavljao je revoluciju u automobilskom svijetu, jer je čak i tada mogao postizati brzine veće od 100 km/h. Za to vrijeme, tolika brzina je bila više od dvostruko veća od one koju su mogle postići kraljevske kočije.

Giuseppe Merosi je inženjer koji je od samog početka bio sa Alfom. Zanat je ispekao u Bianchiju, a od 1910. godine zadužen je za tadašnju A.L.F.A.-u. On je i konstruisao prvi motor, pa i revolucionarni 4,1-litarski sa 24 KS. Naravno, ostao je na čelu razvojnog tima i kada je 1915. godine došao Nicola Romeo, koji mu je dao pune ovlasti. Međutim, njegovo najveće dostignuće bio je Alfa Romeo G1. To je bio izuzetno napredan luksuzni auto sa novim 6,3-litarskim motorom i sa 70 KS. Nažalost, G1 i nije bio prodajni hit, ali je ostavio snažan pečat na buduće Alfine modele. Giuseppe Merosi je napustio Alfa Romeo 1924. godine.

ALFA Romeo je svoju automobilsku priču prekidao dva puta, i to oba puta zbog ratova. U Prvom svjetskom ratu proizvodili su motore za avione i ostalu vojnu opremu, dok su u toku Drugog svjetskog rata proizvodili raznovrsna pomagala za tadašnju italijansku vojsku. Između ratova, njihova tehnologija pokazala se nedostižnom. Štaviše, trkaći automobili neprikosnoveno su vladali trkalištima širom svijeta, a jedna od najznačajnijih pobjeda svakako je bila ona iz 1935. godine, na Velikoj nagradi Njemačke. Tada je Nuvolari sa svojom Alfom bio najbrži, ali niti mu je Hitler čestitao, niti se intonirala italijanska himna u Njemačkoj, s obzirom na to da je Hitler nije ni pripremio, jer je bio uvjeren u nadmoćnu pobjedu Mercedesa.

Nuvolari je upravo u ovom automobilu (Alfa Romeo P3) tokom legendarne trke u Nurburgringu pred 300.000 gledalaca, i što je još važnije, pred Hitlerom, pobijedio tada nadmoćne njemačke bolide. “Nemoguća pobjeda”, kako su je tada nazvali, ostavila je Hitlera bez riječi, koji nije ni čestitao pobjedniku.

Konstruišući izuzetno napredne automobile sa inovacijama koje su nadmašivale i one njemačke, ALFA Romeo je iznjedrio cijelu jednu generaciju trkaćih automobila koji su bili toliko tehnološki napredni, da su gotovo bez ikakve prave konkurencije osvajali trke širom Evrope. Tada su se za volanima Alfi Romea proslavili i Enzo Ferrari, Antonio Ascari, Tazio Nuvolari i mnogi drugi. Naravno, upravo ta imena danas izazivaju najviše strahopoštovanja u autosvijetu, a takvu reputaciju zadobili su za volanima Alfi Romea.

Slika iz 1921. godine ispred prostorija Alfa Romea prikazuje tadašnju trkačku ekipu Alfa Romea. Pod glavnom riječi Nicole Romea, tadašnju postavu činili su: Enzo Ferrari (2), Antonio Ascari (3), Ugo Sivocci (4) i Giuseppe Campari (5). Na slici je ipak pet automobila, u prvom je umjesto trkača sjedio Giuseppe Merosi (1), glavni inženjer koji je i konstruisao tada nedodirljive Alfe na trkaćim stazama. Od četiri velika vozača, samo je Enzo Ferrari doživio duboku starost, dok su Sivocci, Ascari i Campari poginuli tokom trka 1923, 1925. i 1933. godine.

Prvi dio uspješne priče na trkalištima završen je padom njujorške berze, što je ponovo donijelo finansijske probleme u ALFA Romeo. Tada je prešla iz ruku Nicole Romea u ruke IRI-a (Italijanskog programa za rekonstrukciju privrede, i od tada akronim ALFA gubi puno značenje i prerasta u imenicu). Program za rekonstrukciju privrede u to vrijeme bio je vrlo moćan, pa je tadašnji novi šef upravnog odbora potpuno reorganizovao poslovanje i sve snage usmjerio prema konstrukciji savremenijih avionskih motora, trkaćih i putničkih automobila. Međutim, kompanija se povukla iz sporta, a sve automobile je predala Scuderiji Ferrari, koja je upravo sa Alfama nanizala desetine pobjeda na različim trkama. Svakako, ponovno uništenje uslijedilo je u toku Drugog svjetskog rata, iz kojeg je Alfa Romeo izašao potpuno osakaćen. Proizvodnju su tada usmjerili na konstruisanje i prodaju metalnih prozora, električnih peći, vrata i ostale opreme koja je bila potrebna za oporavak gotovo potpuno uništene Italije. Proizvodnja automobila nastavljena je 1946. godine, a od tada je krenulo novo doba Alfe Romea, koji je do 1986. godine postao možda i najznačajniji italijanski proizvođač. Automobili koji su se tada proizvodili bili su tehnološki napredni, estetski neodoljivi i potpuno nedostižni za mnoge. Štaviše, u prvom dijelu filma “Kum”, Alfu je vozio i sam Michael Corleone (Al Pacino), što dovoljno pokazuje kakve je mašine Alfa Romeo, zapravo, pravio. Michael Corleone vozio se sicilijanskim ulicama u crnoj Alfi Romeo 6C.

I Michael Corleone (Al Pacino) našao se za volanom Alfa Romea. Dok se u prvom dijelu filma “Kum” skrivao na Siciliji od američke policije, Corleone je vozio Alfa Romeo 6C. Tada izuzetno atraktivan automobil i bio je najbolji izbor za sposobnog “kriminalca”.

Nakon rata, Alfa Romeo doživljava procvat. Recimo, potražnja za njegovima automobilima povećala se nekoliko puta za samo 5 godina. Tačnije, 1955. godine prodato je malo više od 5.000 Alfi, dok je zbog novih modela, kao i izuzetne tehničke usavršenosti potražnja za Alfinim autima porasla na više od 57.000 primjeraka, koliko su proizveli 1960. godine. Takvi rezultati osokolili su italijansku vladu koja je odriješila ruke Alfi Romeu da napravi novu fabriku na jugu zemlje, prije svega da bi industrijalizovali i taj dio iz kojeg je populacija masovno migrirala na sjever zemlje. Nova fabrika proizvodila je kompaktnog Alfasuda, za kojeg je Alfa Romeo imao velike planove. Štaviše, očekivali su da će sa tim autom doslovno prekriti cijelu Evropu, ali iako su prodajni rezultati bili na prilično visokoj stepenici, ipak se očekivanja nisu ispunila. Pravljenjem tvornice na jugu, Alfa Romeo pravi veliku grešku. Dovedeni su radnici sa sjevera, tako da je lokalno stanovništvo ostalo potpuno zapostavljeno, što je izazvalo val nezadovoljstva na jugu. Pored toga, i pad ekonomske moći građana koji je bio najizraženiji u sedamdesetim godinama, Alfu Romeo je nepovratno unazadio. Zapravo se nikada nisu ni oporavili od takve finansijske rane koje su im nanijele ekonomske trzavice sedamdesetih godina.

Nekako su se uspjeli održati na nogama do 1986. godine, nakon što su im propali svi zajednički planovi razvoja auta sa Nissanom. Upravo tada i prelazi u FIAT-ove ruke, koji je do danas kroz Alfu Romeo predstavio veliki broj inovacija među kojima je i “common-rail” dizelski motor, posebna rješenja na ovjesu i druge sitnice koje su prihvatili gotovo svi proizvođači. Naravno, poslovanje nikada nije nastavljeno onom dinamikom kakvo je bilo u šezdesetim godinama proteklog vijeka. Čak je i imidž Alfe Romea dodatno poljuljan proizvodnjom automobila koji jednostavno nisu bili konkurentni njemačkim, a jedina svijetla tačka bio je model 156, koji je Alfu Romeo preporodio i ostavio u društvu proizvođača automobila.

Jedno od najvećih Alfinih dostignuća u “modernoj” historiji je svakako ugradnja Common-Rail dizelskog motora u model 156. Naime, Common-Rail je još krajem šezdesetih godina razvijen u Švicarskoj, ali Alfa je bila prva koja ga je počela koristiti na svojim dizelskim motorima. Koliko je početak korištenja ovakvog sistema značajan, najbolje govori podatak da su gotovo svi današnji turbodizelski motori opremljeni upravo ovim sistemom ubrizgavanja.

Sada ipak pušu neki drugi vjetrovi. Turbulentna historija, sa usponima i padovima kakve ne bi mogao predvidjeti nikakav prorok, donijela je tovare iskustva u poslovne vode Alfe Romea, pa uz novu generaciju automobila na prvi pogled izgleda da su spremni na ponovno uzdizanje u zvijezde, koje su im kroz ciljelu historiju snažno svijetlile.

---

• Alfa Romeo, Jubilej