e-TEST – Porsche Taycan Turbo 93,4 kWh (680 KS)

jul 01, 2022 Almir Grebović Porsche, Test 0

---

SNOVI SU BILI RAZLIČITI, ALI JE REZULTAT OSTAO ISTI

Rođeni u vremenskom razmaku od 27 godina, dijelili su istu poziciju na različitim mjestima – jedan vođen entuzijazmom i snovima da napravi idealan automobil koji će po (skoro) svemu biti još bolja “curica za sve” od 356, a drugi da stvori automobil koji će u jednom trenutku predstavljati epohalni prelaz u dimenziju u kakvoj ne postoje iskustva masovnog prevoza.

Ferdinand Alexander Porsche, najstariji sin slavnog Ferryja Porschea, okrenuo je točak automobilske historije malo brže. Godine 1962. sjeo je u stolicu glavnog dizajnera i dvije godine kasnije bez po muke nacrtao ono što i danas svijet zove najpoznatijim brojem automobilske historije. Bezvremenska silueta 911 i nekoliko bezvremenskih oblika, obilježili su punih 60 godina komada lima koji nikad neće otići u “zasluženu penziju”. Taj 911 je vjerovatno najslavniji “broj” automobilske historije – “ime” koje nepogrešivo sugeriše na Porsche, ime koje u svim evolucijama zovemo vlažnim snovima svih muškaraca i ime koje u sebi sadrži sve što možemo nazvati podsvjesnom željom čak i onih koji nikad nisu imali želju za vozačkom dozvolom.

Za volanom Cayennea ili Panamere ćete možda i vidjeti zanosnu plavušu, ali za volanom 911… Teško!

Pedeset godina kasnije, u istu stolicu u kojoj je sjedio F.A. Porsche, sjeo je Michael Mauer i u neviđenu avanturu krenuo od čistog bijelog papira i jedne olovke. Dvije godine kasnije srušio je ideal svih onih koji su se zaklinjali u to da dok bude svijeta i automobila, biće i Porschea, i to isključivo na benzin.

Tako je 2015. godine javnosti prikazan koncept električnog automobila koji je još jednom ponio ideju F.A. Porschea da stvori automobil koji će biti “curica za sve”. Tada je Mision E nagovijestio potpuno novi pogled na svijet Porscheovih automobila. Nagovijestio je ulazak u eru potpuno tihih i potpuno čistih vrhunskih sportskih automobila. Obećavali su da ni brzina, ni ubrzanje, ni ležanje na cesti neće biti ništa drugačije od onih kakve nosi beskompromisni 911. Obećavali su čak i to da će se budući serijski automobil na stanicama za punjenje električnom strujom zadržavati svega dvadesetak minuta i da će takav biti spreman za nove stotine kilometara vožnje. Izgledalo je daleko i nestvarno sve do Sajma automobila u Frankfurtu 2019. godine, kada je s trake za serijsku proizvodnju skinut prvi primjerak i postavljen na Porscheov izložbeni prostor. Taycan, što bi prevedeno s turskog jezika označavalo mladog i neobuzdanog konja, i zvanično je otvorio vrata novog Porscheovog poglavlja. Ono će će po najvažnijim detaljima nalikovati na 80 godina slavne historije, ali će predstavljati epohalni skok u dimenziju u kojoj će mjerila biti sasvim drugačija.

Gorka žuč intravenoznih benzinskih ovisnika prosula se onog trenutka kad su objelodanjene tehničke karakteristike – najbolji Taycan je od 0 do 100 mogao ubrzati za samo 2,8 sekundi, što je za samo 0,1 sekundu sporije od najsnažnijeg, najboljeg i naskupljeg serijskog 911 svih vremena, no mnogi su likovali kada ga “nisu čuli”. Naravno, Taycan je najtiši Porsche svih vremena, bez obzira na to za koliko ubrzava i koliko brzo ide.

Podsvijest i najboljih poznavalaca Porschea teško se može izboriti sa činjenicom da Taycan ide kao da lebdi iznad ceste i da u njemu možete doživjeti vakuumsku Nirvanu, jer nema zvuka motora, ali ima itekakvih G-sila.

Cijeli razvojni tim, pa i stilistički na čelu s Mauerom, ipak nije imao previše prostora ni slobode. Taycan je pojavom morao biti onaj pravi Porsche i tačka. Zbog toga prema historijskim uzorima ima “napuhana” sva 4 blatobrana, što nepogrešivo sugeriše na mišićave obline i karakter kojeg krije ispod lima. Dovoljno se malo sagnuti i obići oko njega – nema sumnje – Porsche od krova do točkova! Tako će pogled sa strane na udaljeniji prednji blatobran otkriti čak i Type 64, a samim tim i 356 iz 1948. koji je zapravo i udario najčvršće sportske temelje brenda iz Stuttgarta – počevši od njega postalo je uobičajeno da se vlasnici Porschea vikendom trkaju sa svojim automobilima, ali i da ih koriste svakodnevno, što je do tada bilo nemoguće. Ne prenizak, ali dovoljno primaknut tlu, s 20-inčnim točkovima s boka izgleda poput bolida Formule 1 na startnoj liniji. Tako ćemo i na stražnjem dijelu nepogrešivo vidjeti 911, a izmaknuti još malo u strani, fascinantnu tanku crvenu liniju koja spaja stražnja svjetla. Nije li i to pravi moderni 911? Kupe s malo više vrata sa strana nam opet priča bajkovitu priču od prije 60 godina o pet radnih dana i dva dana adrenalinskog vikenda. No, pogled u oči otkriva jednu sasvim drugačiju priču – Taycan je ovim dobio vlastiti karakter. Koliko god se trudili da ga vizuelno poistovijetimo s bilo kojim ranijim modelom, nije bilo šanse. Ovo je definitivno još jedan novi autentični Porsche, koji će možda u narednim decenijama biti stilski uzor dolazećim modelima. “Očnjaci” sa strane i fizički su spojeni s glavnim svjetlima, što u drugi plan postavlja spljošteni prednji kraj, prepoznatljiv i na nekim drugim modelima. To je Taycan!

Michael Mauer je, konačno, imao još prepreka – napraviti unutrašnjost koja je morala nositi gene Porschea, biti sportska, tehnicistička i imati (barem) dva stražnja sjedišta.

I napravio je! Sjedi se isto kao u 911! To je nešto što nisu htjeli napustiti. Ko i dalje želi onaj pravi Porsche, sigurno ga može naći i u Taycanu – nisko, prilično zavaljeno i okruženo futurističkim interijerom i detaljima. Iz ovoga ne možete daleko, čak i ako niste privezani pojasom, ma šta da se desi. U našem Taycanu bila je crvena koža, što nije neobično sresti kod Porschea u bilo kojem modelu. Davala je odličan crveno-crni kontrast kreativne slobode i harmonije oblika. Budući da je riječ o automobilu prepunom “elektriciteta”, vrlo je jasno da je i unutrašnjost na svakom koraku morala odisati takvim duhom. Sve u njemu podređeno je detaljima na koje morate pristati i koji svakim dijelom donose ono što će Porsche tek donijeti. Jedan displej, drugi, treći… valjda je dovoljno, jer ih mogu biti i 4. Onaj prvi i najneobičniji je zapravo tabla s instrumentima, oblikom približna tradicionalnim uskim Porscheovim konvencionalnim “tablama”. Digitalna je, naravno, zakrivljena i projicira gotovo samo ono osnovno, što je opet poruka iz historije. G-Metar je nešto što je stalno tu. Možda i nije toliko potreban, ali je svakodnevni podsjetnik na zlatno vrijeme Porscheovih sportskih uspjeha. Moguće je odabrati vlastite prikaze, ali ovdje akcent nije na posebnoj personalizaciji niti cirkuskom šarenilu. I centralni displej koji objedinjuje informacioni i multimedijalni sistem je na konvencionalnoj poziciji, ali je zanimljiviji onaj treći s prikazima klimatizacijskog uređaja i s prikazima stanja baterije. Postavljen je ukoso, praktično na mjestu spajanja stuba konzole i centralnog tunela, što pomalo asocira na komande modernih civilnih aviona.

Start? Ne još. Imamo još jedan par vrata i gotovo identična dva sjedišta u drugom redu. Nema razlike u poziciji sjedenja, jer nema razlike ni u obliku sjedišta – i to je moderni Porsche sa sportskim genima. Crveno-crnom ambijentu u drugom redu nedostaje samo volan da bi se i oni straga mogli osjećati kao i oni sprijeda. I time je najmoderniji Porsche stekao referencu s početka – pet dana uobičajenog porodičnog ili poslovnog života i dva dana adrenalinskog vikenda. Taycan je neobično nizak, ali će trik s urezanim panoramskim krovom pomoći i onim najvišim.

Tu je naravno i prtljažnik, neobično velike zapremine – 366 litara, što je u prosjeku prtljažnika kod kompakta. Budući da se radi o sasvim drugačijem konceptu, Taycan ima još jedan prtljažnik i to sprijeda, zapremine 81 litar.

E sad je start!

Bez obzira na to što je ovo ekstremno snažni Porsche i bez obzira na to što se sjedi kao u beskompromisnom sportskom automobilu, neće vas odmah povući želja za stiskanjem papučice gasa do poda. Krenuće tiho i bez ikakve zvučne najave, što je nešto što se kod Porschea nikad nije dešavalo. Ali, i to je neobičan užitak, barem na početku. Obaveznom sintetičkom zvuku možete dodati i onaj malo glasniji, ali će se sve završiti samo na probi. Navika na električni automobil kreće onog trenutka kad na malom isturenom prekidaču odaberete funkciju D, baš onako kako biste to izveli u modernom automobilu s automatskim mjenjačem. Možda vas i ne treba zanimati šta je tačno tamo iza lijepo stilizirane maske – važno je da sluša naređenja. I to je sve što je potrebno za pet dana radne sedmice. Sve ostalo dozirate desnom nogom. Taycan za neko vrijeme postaje kao i svaki uobičajeni automobil. Navika na visinu i gabarite dolazi vrlo brzo, ali ne i navika na to da Taycan traži puno struje. To je jedina stvar kojoj se trebate prilagoditi. Može ići poput jedrilice na vjetar, ali može potegnuti poput ekstremnog drag race custom trkača. Neće biti jednostavno onima koji nikad nisu iskusili ubrzanja do 100 km/h za samo 3,2 sekunde, ali valja probati, i to više puta.

Valja probati i međuubrzanja koja s ovim vrijednostima pomalo i gube smisao čak i na našim magistralnim putevima, gdje su mjesta isprekidanih linija vrlo ograničena. Tako Taycan Turbo od 60 do 100 km/h stiže za samo 2,2 sekunde, što je nestvarna vrijednost, a od 80 do 120 za samo 2,4 sekunde. Možda nije toliko važno ali spomenimo da Taycan Turbo od 100 do 200 km/h stiže za samo 8,3 sekunde. Sve ovo su vrijednosti koje je teško ostvariti i s najboljim benzincima. I tu leži jedna od prednosti električnog pogona. Taycan Turbo ima dva motora – jedan za prednje, a drugi za stražnje točkove, a ukupna snaga dostiže 680 KS i 850 Nm obrtnog momenta – više nego ijedan serijski proizvedeni konvencionalni Porsche. Nemojte da vas zbuni, natpis “turbo” je tu samo kao podsjetnik, ali predstavlja jednu od varijanti koja od tehničkih karakteristika upravo nosi spomenutu snagu. Zanimljivo je to što sistem pogona ima dvobrzinski mjenjač – prvi stepen prenosa služi kod ekstremnih i kratkih ubrzanja s mjesta, dok je drugi za linearniju i bržu vožnju. U zavisnosti od dinamike vožnje, jedva je primijetan prelaz koji se dešava na oko 60 km/h.

Odličan osjećaj je i dostizanje maksimalne brzine od 260 km/h. Ovako linearno ubrzanje do kraja, mogu postići samo rijetki sportski automobili. I to je zapravo jedino ono čega bi se mogli dohvatiti ljuti protivnici električnih automobila – maksimalna brzina. Ljuti protivnici ovako niskih maksimalnih brzina sigurno su rijetko, a možda nisu nikad osjetili te “prave brzine”.

Vožnju najvećom brzinom u Taycanu možemo uporediti s drevnom budističkom filozofijom prema kojoj bi samo luđak ponio splav sa sobom nakon što bi stigao na obalu slobode. Do tog ostrva, Porsche stiže glatko i linearno, a da nije buke vjetra, bilo bi gotovo potpuno tiho. Da, i upravljivo je. Nema tolikog straha od “ispadanja”, iako je Taycan težak 2.305 kilograma, jer je više od pola njegove težine koncentrisano u visini osovina. To je ono što je najbolje – nisko težište, a za ostalo će se pobrinuti ekstremno široki točkovi – prednji 245 mm, a stražnji 285 mm, koji su pritom i upravljivi.

Pri izlasku iz zavoja zbog svega gas možete stisnuti i sekundu ranije. Taj dio vožnje je potpuno drugačiji nego u drugim automobilima. Još kad znate da šasija može ići i 10 mm niže, sreći neće biti kraja.

Taycan tehnički sve ovo može izvesti bez po muke, i nije mu prava namjena da u svakom trenutku pokazuje šta tehnički može. Taycan je automobil koji će vjerno poput indigo-papira prenijeti karakter vlasnika, njegovo vizionarsko prepoznavanje vremena koje nam predstoji i želju da pokaže da je drugačiji. Porsche Taycan nosi takvu poruku. Taycana će voziti oni koji su svjesni da punjenje električnom strujom već postaje sastavni dio naših života, pa čak i ako živimo u Bosni i Hercegovini. Taycan je napravljen na platformi J1, koju dijeli s još nekim vrhunskim električnim modelima. On u podnici, praktično između blatobrana, krije baterijski blok kapaciteta 93,4 kWh, što je možda i najviše što se danas može dobiti kod jednog putničkog automobila. Zanimljiv je podatak WLTP-a o ukupnom dosegu – od 380 do 450 kilometara. Ukoliko niste od onih koji će bateriju iscijediti vozeći autoputem s gasom “do daske”, onda ćete u mješovitoj vožnji trošiti upravo onoliko koliko je potvrdio WLTP. Zaista je tako! Konačno imamo razlog u potpunosti vjerovati WLTP-u. Vozili smo sve režime od početka do kraja, pa i kombinovane. Čak i ako biste se potrudili i vozili ekstremno štedljivo, i to u posebnom modu “Range”, ne biste mogli dalje od ovih 450. S druge strane, ukoliko biste bili nešto dinamičniji i to u modu “Sport”, ne biste se trebali plašiti da će put između dva punjenja biti kraći od 380 kilometara. I to je fantastično. Pokušajte se sjetiti bilo kojeg benzinskog automobila ove snage koji bi mogao preći više.

Onaj ko bi Taycana parkirao u vlastitoj garaži ili u vlastitom dvorištu, riješio bi sve probleme i oko punjenja baterije. Uz Taycana stiže i mali monofazni punjač znage 7 kW. On bi teoretski bio sasvim dovoljan za cijeli Taycanov radni vijek, jer dok god automobil stoji parkiran, može se dopunjavati. To važi i za one koji nisu te sreće. Dopunjavanje Taycana moguće je uskladiti s dnevnim obavezama. Naravno, brže će se napuniti na snažnijim punjačima, ali ni oni javni slabiji (11 kW) su nešto na što treba računati. Potpuno praznu bateriju Taycana na trenutno najsnažnijem punjaču u BiH (150 kW) moguće je napuniti za oko 90 minuta, ali će sat vremena biti dovoljno za više od 80% kapaciteta baterije. Da smo te sreće pa da negdje u BiH ima punjač snage 270 kW, Taycan bi do vrha mogao buti pun za samo 22 minute.

Cijeli Taycanov doseg kalkulisan je prema stilu vožnje koji podrazumijeva i kočenje. Nije bezazleno ni zanemarivo, jer čak 90% energije koje automobil provede u kočenju zapravo je energija pretvorena u punjenja baterije i to snagom do 265 kW. Svaki put kad pritisnete kočnicu, zapravo kočite reverzibilnim korištenjem kinetičke energije, a ne klasičnom kočnicom. Kočnica se aktivira zapravo samo kad je potpuno pritisnete. To znači da kočnice na Taycanu mogu trajati koliko i cijeli automobil. Kod drugih automobila bi zbog neupotrebe potpuno korodirale, ali su kod Porschea kočni diskovi legirani volfram-karbidom, što je jedna od najtvrđih materija na bazi volframa i zbog toga nema ni hrđanja.

Dakle, čak ni u BiH punjenje ne bi trebalo predstavljati pretjeran problem. Ne postoje oni koji bi kupili Taycan i dnevno prelazili 400 kilometara. Izračunajte koliko bi to moglo biti i izračunajte koliko vremena provedete u nekim tržnim centrima ili pored nekih objekata koji odavno imaju punjače za električne automobile. Nevjerovano je kako ta transformacija brzo dođe i kako je malo vremena potrebno da saznate lokacije punjača.

Taycan je gospodski sportski automobil Porscheovih gena, ali novog stila u kojem stičete sasvim novi osjećaj i neviđeno iskustvo vožnje. Pružiće vam to svojom tehnikom, svojim stilom i svojom historijom koju možete naći u skoro svakom vidljivom detalju ovog automobila.

Taycan jeste dio imidža, mada je sam Porsche dio puno većeg imidža i ne treba stvarati nikakav drugi. To se podrazumijeva, bez obzira na to o kakvom se proizvodu radi – može to biti putna torba, palica za golf, kafe-aparat ili automobil. Na svemu piše Porsche, a zna se na čemu je i otkad Porsche gradio pravi imidž. Sve drugo su predrasude, pa čak i strah od punjenja. (AGr)

---

• Električno vozilo, Elektrifikacija, Elektromobilnost, Porsche, Porsche Taycan, Porsche Taycan Turbo, Superautomobil, Taycan, Taycan Turbo, Test, Test Porsche