Osvježeno 22 Maja, 2025 4:02 PM
apr 30, 2025 Adnan Huseinagić Jubilej, Novosti, Vijesti, Vremeplov 0
Prije četrdeset godina, Fiat je predstavio jedan od najiznenađujućih i najnekonvencionalnijih automobila koji je ikad sišao s montažnih traka tvornice Mirafiori – Uno Turbo i.e.
To je bila era malih “džepnih raketa”, vrijeme kada su mladi ljudi i ljubitelji automobila željeli automobile koji su u subkompaktnoj hatchback karoseriji imali performanse sportskog automobila. Uno Turbo i.e. je došao kao Fiatov odgovor na trend koji je već bio uspostavljen u Francuskoj i u Njemačkoj, gdje su se proizvodili mali automobili eksplozivnih performansi, sa (za to vrijeme) naprednim tehnološkim rješenjima.
“Fiat Uno Turbo i.e. bio je mnogo više od malog sportskog automobila. Bio je to ‘san nadohvat ruke’ i simbol slobode za cijelu generaciju korisnika čije je srce kucalo u ritmu turba. Imao je odlučnost, karakter i nepogrešiv zvuk, koji je mogao privući pažnju. Bio je to automobil za mlade ljude, ali sa ‘zrelim’ rješenjima i inovacijama. Čak i danas, 40 godina kasnije, oni koji su ga vozili, s ljubavlju ga se prisjećaju. Neki automobili nikada ne stare, već postaju simboli jedne ere, ili generacije koja još uvijek vjeruje u snove”, opisao je Roberto Giolito, direktor Stellantis Heritagea.
Fiat Uno Turbo i.e. je zvanično predstavljen u proljeće 1985. godine, kada je “obični” Uno s više od million prodatih primjeraka već dvije godine bio na tržištu.
Turbo i.e. bio je proizvod jednostavnog, ali efikasnog recepta – motor radne zapremine od 1.301 ccm, s elektronskim ubrizgavanjem goriva produkcije Bosch, elektronskim paljenjem Magneti Marelli, s vodeno hlađenim turbopunjačom i zračno hlađenim intercoolerom (IHI VL2).
Takav motor je razvijao snagu od 105 KS, s (tad) impresivnih 147 Nm obrtnog momenta pri 3.200 obr/min, Što je malom automobilu, teškom tek 845 kg, omogućavalo da iz mjesta do 100 km/h stigne za 8,3 sekunde i dostigne maksimalnu brzinu od 200 km/h.
Na takvim performansama bi mu pozavidjeli mnogi savremeni automobili.
Pri tome, sistem ovjesa imao je stabilizator, a kočni sistem prednje ventilisane diskove.
Obrtni moment se do prednjih točkova prenosio preko 5-stepenog manuelnog mjenjača, izvedenog iz (većeg) modela Ritmo 105 TC.
Ispred vozača je bila analogna tabla s instrumentima Veglia-Borletti, ili u opciji digitalna tabla Nippon-Seiki, koja je imala brzinomjer, obrtomjer, mjerače za pritisak i temperaturu ulja, temperaturu rashladne tečnosti, pokazivač nivoa goriva i, naravno, pritisak turbopunjača.
Posebno je važno napomenuti da je uključivala inovativni “check panel”, displej koji je pratio stanje vrata (upozorenje ako su otvorena), stanje svjetala, hlađenja i status podmazivanja, što je bila apsolutna novost segmentu.
Naravno, automobil je dolazio s 13-inčnim felgama napravljenim od aluminija, na kojima su bile niskoprofilne gume dimanezija 175/60 R 13 i ratkapama s Abarthovim škorpionom na crvenoj pozadini.
Unutrašnjost je bila elegantna i sportski uređena – crni baršun ukrašen sa crvenim trakama Fiatovog logotipa, crvene patosnice, crni sigurnosni pojasevi, volan sa četiri kraka i crveni sat s displejem od tečnih kristala.
Uz sve to, izduvni sistem s hromiranim ovalnim završetkom davao je doličan, dubok, zvuk.
Tadašnji službeni vozač Ferrarija (1985. godine), Michele Alboreto, želio je učestvovati u testovima Una Turbo i.e, pa je za njega organizovana posebna testna sesija na stazi Jacarepaguá u Brazilu, a fotografije su objavljene na naslovnicama širom svijeta.
Ažuriranjem 1986. godine, uvedene su nove boje, nova maska hladnjaka, novi retrovizori i oznaka “Turbo i.e.”.
Tri godine kasnije, predstavljena je i modernija druga serija. Motor je imao veću radnu zapreminu (1.372 ccm), novi turbopunjač Garett T2, te snagu od 116 KS, što je Unu omogućavalo da do 0 do 100 km/h ubrza za 7,7 sekundi.
Naravno, poboljšan je izgled, jer su uvedeni branici sa crvenom trakom, integrisani spojler, nove aluminijske felge sa četiri kraka, poboljšan enterijer, a na sjedištima su bile crno-sive presvlake s kvadratićima i volan produkcije Momo.
Postojala je i verzija sa snagom od 112 KS i katalizatorom, proizvedena u skladu s uvedenim propisima Euro 1, kao i izuzetno sportska Racing verzija, koja je imala odgovarajuće detalje, logotip ispisan kurzivom i mnoštvo dodatne opreme – krovni otvor, daljinsko zaključavanje, automatska prednja svjetla s peračima, električno pokretane prozore i metalik boju.
Zanimljivo je da su mnogobrojni primjerci prerađeni u jedinstvene kolekcionarske primjerke, jer su se po narudžbi nabavljale “ogoljene” karoserije, direktno iz tvornice.
Takvi automobili su dobijali nove detalje – felge, klima-uređaje, skupocjene materijale, sjedišta s Alcantarom.
Ovakve posebne pakete opreme kreirali su historijski proizvođači karoserija kao što su Scioneri, Giannini, Moretti i Hormann, čiji su se logotipi često mogli naći u registracijskim dokumentima automobila.
Uno Turbo i.e. se proizvodio do 1994. godine, a naslijedio ga je Punto GT.
Iako je Uno Turbo i.e. bio simbol generacije, do danas je ostalo malo primjeraka, koji se sad, s originalnom specifikacijom, prodaju po cijeni većoj od 20.000 eura, što je odlična cijena za automobil, koji se svojevremeno mogao nabaviti za 14.500.000 italijanskih lira (tadašnjih 14.500 DEM).
Cijene svih automobila Fiat pogledajte klikom ovdje.
maj 22, 2025 0
maj 22, 2025 0
maj 21, 2025 0
maj 21, 2025 0
maj 22, 2025 0
maj 22, 2025 0
maj 21, 2025 0
maj 21, 2025 0