Održavanje polovne Alfe Romeo 147 1.6 TS i 1.9 JTD (2000.-2010.)

dec 10, 2010 Adnan Huseinagić Alfa Romeo, Polovni 1

---

IZNUTRA JEFTINA, IZVANA SKUPA

Alfa 147 danas i nije toliko mlad automobil, ali je kod nas vrlo rasprostranjen. Uz sve svoje mane i vrline česta je meta mlađih vozača koji u Alfi i dalje vide pravo sportsko srce. Danas se već za vrlo prihvatljivu sumu mogu naći relativno očuvani primjerci, ali sugerišemo na to da obratite pažnju na nekoliko ključnih “bolesti” od kojih “boluje” ovaj auto.

Tema realizovana u saradnji sa ovlaštenim servisom

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Nakon što je došlo krajnje vrijeme za okončanje proizvodnje relativno uspješnih modela 145 i 146, Alfa Romeo je 2000. godine na sajmu automobila u Torinu i zvanično predstavila svoju novu uzdanicu koja je na valovima uspjeha i odličnog dizajna modela 156 trebala vratiti rezultate poslovanja u pozitivan smjer. Zaista su u Alfi uspjeli privući veliku pažnju, pa je 147-ica proglašena i automobilom godine u Evropi, a odličan dizajn ne izgleda zastarjelo ni danas.

Kako to obično i biva, prilikom predstavljanja nove generacije ili potpuno novog modela, svaki proizvođač će uporno naglašavati kako su upravo sa tim modelom uspjeli otkloniti mane koje su pratile prethodni. U slučaju Alfa Romea, što će priznati i najodaniji Alfisti, postoji veliki broj već dobro poznatih slabih tačaka koje se kroz vrijeme unapređuju, ali ipak ostaju na popisu nedostataka. Logično, sve zavisi od primjerka, ali neki detalji pokazuju iste slabosti na svim modelima.

Ukupno gledano, dobar dizajn i osjećaj solidnog i modernog automobila je zagarantovan, ali na nekoliko mjesta 147-ica će pokazati da, ipak, i nije toliko prestižan premium kompakt za kakav je glasila kada je bila nova.

Svakako, jedan od najatraktivnijih detalja na vanjskom izgledu je prepoznatljiva maska sa hromiranim prečkama, koja podsjeća na slavna vremena ove marke. Ipak, pažljiviji pogled otkriće da ti hromirani dijelovi osim izgleda i nemaju previše sličnosti sa istim detaljima sa, naprimjer, Alfe Giulije.

Dakle, prečke na samoj masci, ali i u dnu odbojnika, gdje ukrasna letvica krasi otvor za zrak je, ustvari, samo dobro zamaskirana plastika koja se prilično loše nosi sa zubom vremena i težim vremenskim uslovima.

Nerijetko će se zateći primjerci gdje se “hrom” počeo guliti ili je jednostavno toliko izgreban da izgleda svakako, samo ne reprezentativno. Naravno, ovaj detalj je daleko od krucijalnog, ali u slučaju ovakvih automobila, čiji vlasnici drže prvenstveno do izgleda, ne treba zanemariti ni trošak zamjene ovih lajsni. Pored toga, na vanjskom izgledu 147-ice koja je tek prosječno pažena, zaista se nema šta posebno prigovoriti.

Detaljan pregled karoserije, pa čak i po najzavučenijim veznim mjestima i utorima neće otkriti karcinome hrđe, što je sasvim i logično i očekivano za jedan automobil proizveden u 21. vijeku. Dakle, vrijeme Sudova koji su zahrđani dolazili sa fabričkih lagera odavno je stvar prošlosti, pa je o ovom problemu suvišno i razmišljati.

⇑ Kada se zanemare dijelovi koji su izloženi većem habanju, unutrašnjost i kokpit Alfe 147 definitivno je jedan od najugodnijih u klasi. Najviše će uživati vozač u sportskom obruču upravljača i preglednim instrumentima, a opremljenije verzije odlično izgledaju sa bogatom centralnom konzolom.

Samo otvaranje i zatvaranje vrata, zbog težine i solidne izrade daje osjećaj masivnosti, pa se već pri ulasku u auto očekuje ugođaj dostojan skupog kompakta. Nažalost, u praksi i nije baš tako. O samom dizajnu i ergonomiji je suvišno trošiti riječi, pa će se u tom pogledu ugodno osjećati vozači kojima i nije primaran sportski osjećaj za upravljačem. Sjedišta su udobna i dobro dimenzionisana, a iako materijal kojim su obložena djeluje nježno i na primjercima sa većom kilometražom ne primjećuju se tragovi izlizanosti. Očekivano, najosjetljiviji su vanjski bočni oslonci, koji uslijed ulaska i izlaska iz automobila djelimično izgube svoju čvrstoću i oblik. Prilično precizna izrada i kvalitetni spojevi između obloga ostaju takvi i nakon torture, ali neminovno je da će se pojaviti barem nekoliko “cvrčaka”, uzrokovanih lošijom završnom obradom perifernih obloga.

Ono što svakako neće pozitivno utjecati na ugled kvalitetnog automobila su ručke na vratima, obruč upravljača, ručica mjenjača i otvori ventilacije. Na ovim mjestima korištena je plastična masa prilično lošeg kvaliteta, što se i ne može otkriti na novim primjercima, ali na svakom polovnom sa stotinjak hiljada pređenih kilometara pod točkovima na loš način privlače pažnju.

Kao što se može primijetiti, svi spomenuti dijelovi su u čestom kontaktu sa rukama, ali uprkos tome nedopustivo je da ovako loše podnose svakodnevnu upotrebu. Uklizana i sjajna ručica mjenjača kao i sam obruč upravljača donekle su i opravdani, jer niko ni od konkurencije nije posebno bolji u tom segmentu. Ipak, aluminijumske ručice za otvaranje vrata apsolutno ne trpe upotrebu, kao ni plastični oslonci na oblogama vrata, pa će upravo zbog ovih detalja 147-ica iznutra stvarati osjećaj da se nalazite u znatno jefitnijem autu.

⇑ Nekada privlačna unutrašnjost, dizajnirana po sportskim mjerilima, teško se opire i posljedicama svakodnevne upotrebe. Dijelovi koji su u čestom kontaktu sa rukama vrlo brzo postaju krajnje neugledni, sjajni i izgrebani. Istina, dovoljno su čvrsti i ne gube svoju funkciju.

U vožnji će se Alfa iskazati dinamičkim osobinama dostojnim najboljih modela ove marke, ali prvenstveno ako na lošim cestama nije pređeno previše kilometara. Na primjercima sa većom kilometražom posljedice se neće pretjerano odraziti na dinamiku vožnje, ali neugodni zvuci ovjesa, koji pati od prevelike zračnosti svakako nisu poželjni, niti ulijevaju povjerenje. Peterostepeni mjenjači koji su se isporučivali uz motore 1.6 TS i 1.9 JTD su na nivou zadatka, a dovoljno su pouzdani i precizni da nisu problematični ni nakon većih kilometraža.

⇑ Alfini modeli uvijek su glasili za automobile sa odličnim ovjesom sportskih osobina. Kombinacija MacPhersona i multilinka na 147-ici nudi odličnu dinamiku, ali osjetljivi elementi slabo trpe loše ceste, pa su česti primjerci sa povećanom zračnošću.

Iako, možda, i ne spadaju pod definiciju sportskog srca, motori 1.6 sa dvije svjećice po cilindru i moderni 1.9 JTD turbodizelaš su među najčešćim odabirima. Sa po 120 KS nisu među najbržima na cesti, ali su svakako dovoljni za ugodnu i ekonomičnu vožnju. Hronične slabosti nisu zabilježene, mada je bilo zabilježenih primjeraka koji su zbog slabog remenja čak i u garantnom roku bili primorani na generalnu reparaciju motora. Možda čak i neočekivano dobrim i kvalitetnim su se pokazale zaptivne gume na zglobovima ovjesa koji su besprijekorno suhi.

⇑ Kao jedan od proizvođača koji je među prvima na svoje modele počeo ugrađivati disk-kočnice na svim točkovima čime je naglašena sportska orijentacija, tako su se i na 147-ici na svim točkovima, bez obzira na motor, ugrađivali ventilirani diskovi. Zahvaljujući tome, Alfa 147 zaista nema problema sa zamaranjem i efikasnošću kočnica, pa će i duga agresivna vožnja biti moguća bez sumnje u sigurno zaustavljanje. Trošenje kočnih obloga i samih diskova je umjereno i u fabrički propisanim granicama.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Nakon sumiranja, neizbježno je doći do zaključka kako je Alfa 147 kao polovan automobil sasvim privlačna kupovina, pogotovo uz otklonjene sumnje na bolne tačke. Najveći problem bi mogao biti gubitak vrijednosti, pogotovo onim kupcima koji često mijenjaju automobil. U suprotnom, ako bi se naoružali razumjevanjem za južnjačku šlampavost, sa 147-icom mogli bi biti prilično zadovoljni.

⇑ Dizajn 147-ice je i nakon šest godina dovoljno svjež i dinamičan. Također, straha od hrđe ne treba biti. Čak i na zapuštenim primjercima skrivena i izgrebana mjesta ostaju čista i zdrava.

---

• 1.6 TS, 1.9 JTD, 147, Alfa Romeo, održavanje polovnog, Polovni, servis