Održavanje polovne Opel Corse 1.4 16v i 1.7 DTI 16v (2000.-2005.)

jan 05, 2010 Adnan Huseinagić Opel, Polovni 0

---

DVA OPOZIVA, ODLIČNI MOTORI I PREVARE SA HRĐOM

Opel Corsa C je klasični gradski automobil koji među polovnjacima svoje klase drži dosta konaca u svojim rukama. Zabilježena su samo dva opoziva za minornu količinu proizvedenih primjeraka. Prema našem istraživanju, optimalne verzije su one sa 1,4-litarskim benzincem (90 KS) i sa snažnijim 1,7-litarskim turbodizelašem (75 KS). Jedino se pazite prikrivenih korodiranih dijelova koje nevješti vlasnici pokušavaju sakriti samostalnim bojenjem.

Tema realizovana sa ovlaštenim servisom za Opel

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

U zemljama u okruženju, a naročito u onima u kojima je platežna moć manja od evropskog prosjeka, jeftini automobili, a naročito pripadnici klase malih gradskih automobila vrlo su čest predmet trgovine. Nerijetko na parkiralištima autokuća koje se bave uvozom polovnih automobila sa Zapada, možemo primijetiti isključivo automobile poput Fiata Punta, Renaulta Clija, Peugeota 206 i Opelove Corse. To nije čudno. Ovi automobili, gotovo od početka produkcije ulaze u kategoriju koja spada u red automobila koji zadovoljavaju zakonski propis oko ograničenja uvoza. Štaviše, cijena im je, uglavnom, prihvatljiva, pa su stoga privlačni onima koji su spremni izdvojiti nešto manje novaca za kakav-takav pouzdan automobil.

Opel Corsa C je, čini se preko noći, isplivala kao jedan od najpoželjnijih polovnih automobila u kategoriji kojoj pripada. Tome je kumovala pojava Corse D, čije je pojavljivanje na tržištu automatski “srozalo” cijenu modela čija je proizvodnja prestala. Gotovo automatski, čak i najmlađe Corse B, izašle su iz kategorije koja prema vremenskom ograničenja spada u automobile slobodnog uvoza. Takvi automobili već od ove godine mogu biti isključivo predmetom “unutrašnje” trgovine.

⇑ Stražnja klupa dovoljna je za dvoje djece, čak i za dvoje odraslih, ali će krupniji zahtjevi doći u pitanje.

Opel Corsa C je predstavljena 2000. godine, a danas je to već vrlo tražen polovni automobil na našim cestama. Jednostavan dizajn koji krasi Corsu C veoma dobro se odupire posljednjim dostignućima na polju dizajna pa smijemo zaključiti kako Corsa uopšte ne izgleda ni loše ni zastarjelo, čak ni za današnje, vrlo “rigorozne” standarde dizajna.

Posljednje “scaniranje” cijena iz malih oglasa i iz trgovina uvoznim “second hand” automobilima, zorno potkrepljuje činjenicu kako je Corsa C cijenom vrlo pristupačna našim kupcima. Štaviše, to se odnosi i na primjerke dobro “napakovane” dodatnom opremom.

U prilog kupovini ovog automobila ide i činjenica da se u BiH nalazi šest prilično dobro raspoređenih ovlaštenih servisa.

Opel Corsa C proizvodila se sa benzinskim motorima 1.0 od 58 KS, 1.2 od 75 KS, 1.4 od 90 KS i 1.8 od 125 KS. Također u Corsu su ugrađivali i Isuzuove 1,7-litarske dizelske motore sa 65 KS i sa 75 KS.

Prema dosadašnjim nalazima našeg istraživanja, najpoželjniji bi mogli biti primjerci sa benzinskim 1,4-litarskim, 16-ventilskim motorom sa 90 “konja” i primjerci sa 1,7-litarskim dizelskim DTI motorom, koji razvija 75 “konja”. Performanse sa dva slabija benzinca bi iole temperamentnijim vozačima mogle izazvati samo frustracije.

Model sa benzinskim motorom preporučili bismo nešto temperamentnijim vozačima. 90 KS u karoseriji teškoj 1.000 kilograma je vrlo blisko odnosu snage i težine 1 KS/10 kg, što bi na našim cestama trebao biti idealan odnos snage i težine. I pored relativno dobrih performansi automobila, potrošnja je umjerena, pa u gradskim uslovima vožnje iznosi 8 litara, dok je u otvorenoj vožnji potrošnja nešto veća od 5 litara. Corsa sa ovim motorom je, dakle, dovoljno dinamična, a budući da se radi o polovnom malom gradskom automobilu, velika brzina i ubrzanje ne bi trebali biti na prvom mjestu.

1,7-litarski dizelski agregat u Corsi C imao je dvije verzije. Slabija je sa 65 KS koje postiže pomoću klasične pumpe visokog pritiska i malog turbopunjača maksimalnog pritiska 0,9 bara. Vrlo je izdržljiv, ali su mu performanse prilično slabe, stoga, ukoliko ste kupac dizelske Corse C preporučujemo verziju sa naprednijim 1,7-litarskim turbodizelašem. Modernija verzija je sa 75 KS, pa se pored pumpe visokog pritiska i nešto efikasnijeg turbopunjača pritiska 1 bar, nalazi i intercooler. Na malom i relativno laganom automobilu 10 KS više se itekako osjeti. Razliku je najlakše primijetiti prema oznaci na prtljažniku, jer Corsa sa 65 KS nosi oznaku 1.7 DI, a Corsa sa 75 KS nosi oznaki 1.7 DTI. 2004. godine ovaj motor je zamijenjen 1,3-litarskim Fiatovim motorom koji je u Corsi nosio oznaku 1.7 CDTI, a razvijao je 72 KS.

Što se tiče dizelskog agregata sa 75 KS, neće oduševiti performansama i to prvenstveno zbog skromnog obrtnog momenta od 165 Nm, međutim njegovo pravo lice krije se u autonomiji, koja s punim rezervoarom od 40 litara goriva na otvorenoj cesti iznosi čak i do 900 kilometara, dok se u gradskoj vožnji može očekivati autonomija od 600-650 kilometara.

⇑ Moderna i ergonomski dobro postavljena cijela konzola je i danas u rangu dizajna automobila koji tek izlaze sa crtaćih tabli dizajnerskih studija. No, budućim vlasnicima ipak će od veće važnosti biti trajnost od dizajna. Dakle, konzola je tokom cijele generacije C bila građena od relativno tvrde plastike, ali vrlo precizno i za podjednakim zazorima na svim spojnim mjestima. Nije isključeno da će nakon nekoliko godina teže eksploatacije na pojedinim mjestima krenuti škriputanje, ali to je danak vožnje automobila kojeg je “pregazila” barem jedna noga. U svakom slučaju, birajte urednije automobile, što može biti određen znak odnosa prethodnog vlasnika.

Zbog klase kojoj Corsa pripada, u unutrašnjosti ne možemo naići na pretjeran komfor. Svakako, praktičnija je verzija sa petorim vratima, ali je ljepša ona sa trojim vratima. Također, u unutrašnjosti ne možemo naići na materijale vrhunskog izgleda, ali se odlikuju velikom izdržljivošću, što je veoma pohvalno s obzirom na klasu kojoj pripada mala Corsa. Sama forma dizajna i jednostavnosti koja prati Corsu s vana, nastavlja se i u unutrašnjosti, pa sve komande koje posjeduje nalaze se na logično raspoređenim mjestima, te su kvalitetne izrade.

Karoserija automobila je vrlo dobro obrađena. Samo na primjercima koji su pretrpjeli havariju moguće je naći tragove korozije. Stoga oprez! Ukoliko na Corsi u koju ste se “zaljubili” na prvi pogled primijetite tragove hrđe, najbolje je da ljubav potražite na nekoj drugoj adresi. Kada na Opelima krene korozija, nju više ništa ne može zauzdati. Opel je svoj poznati problem korozije pokušao riješiti još davno, i to onda kada je predstavio Astru druge generacije, pa od tada sa limom ovog proizvođača ima puno manje problema.

Slično je i sa bojom. Ukoliko primijetite različite nijanse, na susjednim elementima vidljive karoserije, nema sumnje u to da je automobil nekada imao havariju i da je najvjerovatnije vrlo loše popravljen.

Konstrukcija koja karakteriše ovjes, podešena je za gradske ulice i, za divno čudo, vrlo dobro se bori i sa našim cestama. Doduše, nikako ne spada u rang najtiših i najudobnijih, ali ovakav automobil sigurno će posmatrati samo oni čije su finansijske sposobnosti prilično loše.

Potrošni dijelovi, kao što su krajnice, poluosovine i kugle ipak plaćaju danak našim cestama, pa su relativno često na spisku zamjene dijelova.

Prilikom kupovine ovog automobila posebno je potrebno obratiti pažnju na letvu volana, tačnije na cijeli servosistem, jer je kod većine Corsi C taj problem izražen, te u kriznim situacijama servosistem u potpunosti može otkazati, što se može odraziti na eventualnu nesreću.

Primjerci koji su proizvedeni do kraja 2003. godine imali su probleme sa prebrzim trošenjem kočnih diskova na prednjoj osovini i doboša na stražnjoj, što je nakon redizajna 2004. godine u potpunosti riješeno. Slično se dešavalo i sa upravljačkom elektronskom jedinicom koja je bez razloga ponekad znala praviti probleme, ali i sa elektromotorom za podešavanje rada u praznom hodu. I za njih važi isto kao i za kočni sistem.

Također problem kojem se treba posvetiti posebna pažnja je mjenjač u kojem veoma često puknu plastične spojke, pa mjenjač izgubi preciznost i u nekim slučajevima “odbija naredbu” za bilo kakvu promjenu brzine. Problem je izražen na modelima proizvedenim od 2003. do 2005. godine, ali se bez problema može sanirati u ovlaštenom servisu. Prema izvještajima njemačkog autokluba (ADAC) na modelima proizvedenim od početka 2004. godine zabilježen je dvostruko manji broj intervencija nego na modelima proizvedenim do tada.

Cijena Corse C varira od godišta, pređene kilometraže i izbora opreme, ali se više preporučuju modeli koji su mlađi od 2003. godine, jer su nakon te godine “izliječene” sve “dječije bolesti” koje su pratile ovaj automobil. Istini za volju, pretjerane greške neće biti čak i ako naiđete na dobro očuvane i najstarije primjerke, jer je u historiji ovog automobila zabilježen jako mali broj opoziva.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Na kraju zaključimo da je Corsa C prilično dobar izbor za one koji nisu u prilici kupiti ništa veće i ništa novije. Uz redovno održavanje i uz pridržavanje uputa proizvođača o servisnim intervalima, i benzinska i dizelska verzija mogu sigurno preći i po više stotina hiljada kilometara. Također, upravo zbog malog broja zabilježenih opoziva i naknadnih intervencija, Corsa bi mogla možda biti idealan automobil za sve one koji se sa vozačkom dozvolom sreću prvi put.

⇑ Rijetko je koji automobil u modernoj historiji bio manje puta opozivan od Opelove Corse proizvođene od 2000. do 2006. godine. Stoga vam samo stručnjaci ovlaštenih servisa i to detaljnim uvidom u stanje u kojem se nalazi konkretan primjerak, mogu uspostaviti pravu dijagnozu. Ne žalite nekoliko desetaka KM za istinsko i neutrano “vještačenje”.

---

• 1.4 16v, 1.7 DTI 16v, Corsa, održavanje polovnog, Opel, Opel Corsa, Polovni, servis