Održavanje polovne Opel Vectre 1.8 16v i 2.2 DTI (2002.-2005.)

aug 22, 2010 Adnan Huseinagić Opel, Polovni 0

---

SKORO DOSADNO POUZDANA

Posljednja generacija Vectre, ili kako je u Opelu vole zvati Vectra C, još uvijek je relativno mlad model, a prve serije proizvedene od 2003. godine, prije facelifta, i dalje su prilično tražena i primamljiva roba na tržištu polovnih automobila. Istina, Vectra ne privlači dizajnom ili nekim posebnim emocijama, već prije pouzdanošću i solidnom izradom. Naravno, to u praksi znači mnogo bezbrižno pređenih kilometara.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Vectra C je, još prilikom predstavljanja u jesen 2001. godine pa čak i prije, ponosno najavljivana kao veliki Opelov iskorak u kvaliteti i izdržljivosti. Posebno su isticali izuzetno dug period testiranja ovjesa i materijala, čime su kroz duži period Vectrom htjeli anulirati sve loše strane koje su pratile Opelove modele.

Vectra B kao prethodnik Vectre C prilično je brzo došla na loš glas na tržištu polovnih uslijed loše kvalitete ugrađenih djelova. Povod drastičnom padu kvaliteta na Vectrama B i Astrama prvenstveno leži u poslovnim potezima tadašnjeg potpredsjednika GM-a Ignacia Lopeza koji je bez obzira na posljedice primoravao dobavljače dijelova da svoje cijene snize za čak 30 odsto. Naravno, to se moglo ostvariti isključivo kroz obaranje kvaliteta, pa su naveće posljedice osjetili upravo Vectra B i njeni kupci.

Na svu sreću po Opel, početkom novog stoljeća pokrenut je program Olympia koji je za cilj imao isključivo povećanje kvalitete i pouzdanosti Opelovih automobila.

Prvi rezultat ovog programa je Vectra B, a znatan pomak bio je primjetan već pri premijeri. Brojna poboljšanja i iscrpna testiranja pri razvoju su se u pravom svjetlu dokazala na svim tržištima i bez obzira na mjesto proizvodnje.

Vectra C se proizvodila, i još se proizvodi, na GM-ovoj Epsilon platformi u postrojenjima u Njemačkoj, Velikoj Britaniji, Belgiji, a sklapa se čak i u Egiptu.

Naravno, najbolja potvrda poboljšanja su precizne i neumoljive statistike strogog ADAC-a. Tako one demonstriraju da su Vectre B u svojoj posljednjoj seriji imale 24,8 kvarova na hiljadu primjeraka godišnje, dok je taj prosjek u 2001. godini pao na 15,2 kvara.

Još drastičnije poboljšanje zabilježeno je pojavljivanjem Vectre C kod koje su u toku 2003. godine zabilježena samo 4 kvara na hiljadu automobila u jednoj godini.

U istinitost ove statistike uvjerili smo se i u praksi, pregledom više primjeraka Vectre ovih godišta.

⇑ Podnica Vectre je zaista jedna od najsvjetlijih tačaka ovog automobila. Čak i primjerci sa znatno većom kilometražom su uredni i u gotovo fabričkom stanju. Tragovi hrđe, i to u zanemarivim površinskim slojevima, zatiču se samo na zavučenim rubovima.

Ono čemu zaista nema mjesta su primjedbe na loš lim, koja je u prošlosti bila jedna od većih bolesti Opela. Problem sa hrđom otklonjen je u većoj mjeri još na Vectri B, pa na ovoj generaciji ne treba ni razmišljati o ovom pitanju. Naravno, poželjno je pregledati rubove koji su mogli biti oštećeni nepažnjom prethodnog vlasnika.

Ono što oduševljava na Vectri C, pa čak i na onim primjercima koji su služili kao službeni automobili i samim tim prošli kroz sito i rešeto ovdašnjih puteva je stanje podvozja i podnice. Čak i na primjercima koji su prešli više od 150.000 kilometara teško je naći zamjerke, pa prije djeluju kao da su tek počeli svoj radni vijek.

Tragovi hrđe su nepoznanica čak i na isturenim djelovima ovjesa gdje ih je logično očekivati barem u površinskim slojevima.

Jedino gdje će se površna korozija zateći su dijelovi izduvnog sistema na starijim primjercima, što je sasvim očekivano i logično, jer se, ipak, radi o potrošnom dijelu.

⇑ Trapovi i elementi ovjesa na Vectri su, također, izdržljivi. Nepredviđenih troškova nema, a zračnost u zglobovima javlja se tek nakon kilometraže u fabrički predviđenim rokovima. Prednost je što to važi i za modele koji su svoj životni vijek proveli na cestama u BiH, pa će upravo zbog toga mnogi kupci vrlo rado kompenzirati nešto neudobniji ovjes u zamjenu za izdržljivost. Na sporadičnim primjercima moguće je zateći nešto lošije stanje gumenih zaptivača, a tragovi masnoće na krajnicama su na konkretnom primjeru rezultat lošijeg zaptivanja zaptivnog ležaja na letvi upravljača. Ostali elementi bi nakon pranja ostavljali utisak gotovo novih dijelova.

Jedanko robustnim i izdržljivim pokazao se i ovjes, čija izdržljivost je idealna za saobraćajnice u BiH, a potrošni elementi poput krajnica i kugli troše se u predviđenim rokovima. Naravno, treba se pomiriti sa tim da se robustnost i tvrdoća ovjesa plaća nešto izraženijom neudobnošću, ali to je svakako oduvijek bila karakteristika Opela na koju su kupci ove marke navikli, pa čak je i zavoljeli.

Još jedan od prilično “svijetlih” elemenata na Vectri je izdržljivi i robustni turbodizelski motor radne zapremine 2,2 litra sa direktnim ubrizgavanjem goriva, koji je posuđen sa polica Isuzua. Iako objedinjuje relativno modernu tehnologiju, nije pokazao slabosti prema lošem kvalitetu goriva na našem tržištu, pa se nameće kao idealan izbor.

U ovakvim uslovima prednost je i činjenica da turbina nema varijabilnu geometriju statorskih lopatica, pa čestice sagorenog prljavog goriva neće imati pretjeran utjecaj na vijek turbine.

Dodatni glas za ovaj motor ide i zbog 125 KS koje se solidno nose sa prilično teškom karoserijom i, naravno, umjerenom potrošnjom, zbog čega je ovakva Vectra odlična putno-porodična limuzina.

Dobar izbor biće i Vectra sa 1,8-litarskim benzinskim motorom koji je činio osnovnu ponudu. Istina, sa 122 KS i znatno manje obrtnog momenta čini se prilično nepovoljnijim izborom od dizelaša. Ipak, zadovoljiće većinu kupaca koji ne prelaze više od 20.000 kilometara godišnje, a i mnogo je lakše naći benzinske nego dizelske modele sa manje pređenih kilometara.

Posebnih nedostataka i slabih tačaka na oba motora nema, pa ako je prethodni vlasnik redovno vodio brigu o njemu, moguće je gotovo obećati bezbrižnu i dugotrajnu eksploataciju.

U Vectri C je predstavljen i novi mjenjač, tačnije poboljšana verzija poznatog petostepenog ručnog mjenjača. Na njemu nisu primijećeni problemi ni na starijim primjercima, ali uprkos poboljšanjima u Opelu, nisu se uspjeli odreći nepreciznosti i zapinjanja koji su kroz godine postali zaštitni znak njihovih mjenjača.

⇑ Interijer Vectre se zaista ne može pohvaliti privlačnim dizajnom, ali je u svakom slučaju funkcionalan i izdržljiv. Materijali nisu pretjerano ugodni, ali će dobro izgledati i na starijim primjercima.

Unutrašnjost je, kao i dizajn eksterijera, prilično hladna i dosadna, ali joj se ne mogu uputiti velike kritike na kvalitet. Istina, štedjelo se na kvalitetu plastičnih obloga, ali ipak se nije prelazila donja granica ove klase, tako da se to ne može smatrati eliminirajućim faktorom.

Tragovi trošenja i intenzivne upotrebe neće se tako lako primijetiti ni na primjercima sa većom kilometražom, što se može zahvaliti grubim završnim površinama.

Ono što će nervirati je svakako sporadična škripa, koja se na nekim primjercima javlja uslijed nedovoljno dobro izrađenih spojeva.

Materijali na sjedištima i oblogama vrata su, također, izuzetno otporni, pa će se deformisana i izlizana sjedišta zateći tek na primjercima koji su prešli više od 150 hiljada kilometara, ili koji su bili u rukama izrazito nemarnih vlasnika.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Generalno, Vectra C je odličan i siguran izbor, čak i za one koji nisu ljubitelji Opela. Njih i sve ostale koji je odaberu odobrovoljiće pouzdanošću i kvalitetom, a uz dobre mehaničke osobine prednost je i dobro zadržavanje cijene na tržištu polovnih, što je, svakako, prednost u eventulanoj preprodaji.

⇑ Vectra će servise posjećivati uglavnom zbog redovnog održavanja. Preokret u kvaliteti koji je započet upravo Vectrom C evidentan je u svakom pogledu.

---

• 1.8 16v, 2.2 DTI, održavanje polovnog, Opel, Polovni, servis, Vectra