Osvježeno 10 Februara, 2025 2:19 PM
Održavanje polovnog Peugeota 106 1.1 8v i 1.4 8v (1996.-2003.)
“FRANCUZ” SA PROBLEMATIČNOM STRUJOM
Tržište polovnih automobila sve više napreduje, a samim tim raste i broj vozača sposobnih da kupe vlastiti automobil. Upravo iz tih razloga, Peugeot 106 predstavlja izvrstan izbor za kupovinu svima koji su početnici, ali i onima kojima automobil treba za često korištenje na kraćim relacijama. Preporučujemo benzince 1.1 i 1.4, i to modele proizvedene nakon 1996. godine. Od problema vlasnici mogu računati na povremeno otkazivanje elektronskih sklopova.
Tema realizovana u saradnji sa ovlaštenim servisom za Peugeot
Najmanji Peugeotov model 106, na tržište je došao 1991. godine. 106 je Peugeota predstavljao u klasi malih gradskih automobila i “igrao” na kupce sa plićim džepom i na one koji žive i obitavaju u veoma gusto naseljenim gradskim sredinama. U prvih nekoliko godina 106-ica nije imala očekivane prodajne rezultate, ali je nakon redizajna prodaja preporođena. To je bio dokaz da je i u ovoj klasi dizajn sve zaslužniji za tržišni uspjeh. Mala 106-ica je, ipak, napravila pravi mali “bum” na tržištu, jer je Evropi trebao okretni gradski auto, primamljivog izgleda, što je nakon modela 205 bilo prilično teško postići.
U to vrijeme bh. građani su imali puno većih problema, pa je 106-ica morala proći apsolutno nezapaženo. Nakon 1996. godine, zbog tradicionalne naklonjenosti njemačkim automobilima, u BiH se počinju uvoziti gotovo isključivo stari i jeftiniji njemački automobili, pa 106, opet, prolazi prilično nezapaženo.
Štaviše, u to vrijeme ovaj model je i dalje bio na tržištu novih, a zbog nesređenog tržišta, čak ni tada nije nalazio put do velikog broja kupaca.
Proizvodnja Peugeota 106 prestaje 2003. godine. Iako je godinama u sjeni “njemačkih kolega”, prava bh. priča zvana Peugeot 106 počinje nakon 2000. godine, kada model zaživljava kao prilično dobra i pouzdana kupovina malog gradskog polovnog automobila.
| Pratite nas i podijelite vijest: |
| [DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS] |
Prva generacija Peugeota 106 trajala je od 1991. godine do 1996. godine. Radilo se o nasljedniku Peugeota 205.
Iz današnje perspektive, kupiti automobil star toliko godina, predstavlja pravu katastrofu. Zboga toga je Peugeot 106 interesantniji od uvođenja restilizovanog modela u aprilu 1996. godine.
Redizajn koji se desio 1996. godine najlakše je primijetiti na svjetlosnim sklopovima. Prije redizajna, prednji far bio je sastavljen iz dva dijela, dok je na stražnjem faru najprimjetniji pokazivač pravca.
Uvođenjem nekoliko modernih detalja na karoseriji, 106-ici je u značajnoj mjeri “produžen život”. Stilski su zaobljena i prednja i stražnja svjetla, a poklopac motora zajedno sa maskom dobio je fluidnije linije. Ujedno mnogo toga je urađeno na popravljanju izgleda i aerodinamike. Čak je i u unutrašnjosti napravljeno mnogo toga da bi 106 spreman dočekao starost, ali tek pred gašenje proizvodnje 2002. godine. Sa unutrašnje strane vrata uklonjena je tanka i neprofilisana plastika, a ubačena kombinacija tkanine i mekše plastike sa masivnijim rukohvatima za zatvaranje vrata.
Primarna namjena Peugeota 106 je svakodnevna vožnja na kratkim relacijama. Zbog toga, prostora u unutrašnjosti i nema previše, ali će svakodnevne potrebe sigurno zadovoljiti. Zajedno sa redizajnom 1996. godine “osvježena” je i unutrašnjost. Model koji je na fotografiji star je gotovo deset godina, ali i pored toga, vidnih dokaza o “zamoru” materijala nema.
Također, paralelno sa redizajnom otklonjeni su brojni problemi koji su pratili 106-icu, a koji su oku prosječnog kupca nedostupni. Problemi sa korozijom do tada su bili uobičajeni, pogotovo u krajevima sa puno snijega i gdje se kao prevencija protiv leda koristila industrijska so. To je, zapravo, i bila najteža “dječija bolest” koju je do 1996. godine 106 “prebolovao”. Svi modeli koji su proizvedeni nakon 1996. godine prolazili su kroz kataforetički proces zaštite karoserije. Naravno, iz perspektive bh. kupca ovaj podatak je jako bitan budući da se u ovom trenutku mogu uvesti samo primjerci proizvedeni nakon 2000. godine.
Ovjes i uopšte, osnovni dijelovi koji su potrebni za upravljanje, bili su i ostali na visokom nivou. Jedini problem koji se može javiti prilikom uobičajene eksploatacije je to što vremenom upravljač dobije prazan hod, ali tome najviše kumuje stanje cesta po kojima se automobil najviše koristi. Problem je, naravno izraženiji na modelima koji imaju već određeni broj kilometara na našim cestama, nego na onima koji su tek uvezeni sa tržišta sa uređenijim cestama.
Najčešći problemi koji muče Peugeota 106 dolaze iz električnih instalacija. Problem može predstavljati centralna elektronska upravljačka jedinica, ali i lambda sonda, za koju serviseri preporučuju izmjenu nakon 100.000 pređenih kilometara.
Najprodavaniji modeli su sa benzinskim motorima 1.1 i 1.4. Iako su benzinci, prema kojima mnogi imaju “averziju”, veoma su ekonomični i agilni. Manji motor, iz 1,1-litarske zapremine razvija 60 KS. Snaga je gotovo ista kao kod dizelskog 1,5-litarskog motora, ali benzinac se ponaša mnogo življe. Drugi motor je 1,4-litarski sa 75 KS. Taj motor je možda i najbolja opcija, jer se i pored nekoliko decilitara veće potrošnje goriva, snaga itekako osjeti. Jači motor mnogo doprinosi boljim performansama, a laki Peugeot 106, sa tim motorom postaje poprilično brz. U širokom luku trebalo bi zaobilaziti litarski motor snage 50 KS, koji je iz ponude izbačen 2001. godine. Iako je i Peugeot mali i lagan automobil, današnje potrebe su ipak nešto drugačije. Kao što smo spomenuli, Peugeot je nudio i motor sa 1,6-litara u nekoliko verzija, ali je to motor za kud-i-kamo temperamentnije vozače. Nema prevelikog opravdanja za kupovinu 106-ice sa ovim motorom, izuzev onima koji jako cijene sportsku vožnju, jer model 1.6 16v GTi sa 118 KS može pružiti puno zadovoljstava u vožnji. Također, vrlo interesantno je i to da je ovo jedan od rijetkih automobila kojeg tržište nije prihvatilo sa dizelskim motorom.
Najčešće pritužbe odnose se na rad takozvanog “step-motora” ili “motora ler-gasa” i senzora mase protoka zraka. Serviseri će problem pokušati riješiti čišćenjem, ali najčešće zamjenom “step-motora” i senzora mase protoka zraka. Intervencija u prvom slučaju iznosi 250 KM, a u drugom 200 KM.
Možda se, ipak, najizraženiji problemi kod ovog automobila nalaze na elektroinstalacijama i na upravljačkoj elektronici. Najčešći uzročnik frustracija perfekcionista je “nedefinisan” rad takozvanog “step-motora” ili motora “ler-gasa”. Problem se manifestuje u nestabilnom radu motora na minimalnom broju obrtaja, što nekada dovodi do potpunog gašenja motora. Uzrok, nepravilnog rada, u najvećem broju slučajeva, zapravo, leži u njegovoj zaprljanosti. “Step-motor” služi mehaničkoj regulaciji propusta zraka u motor, što iziskuje veoma precizan rad na malom broju obrtaja. Također, u dosta slučajeva zaista je moguć i otkaz “step-motora” zbog mehaničkog oštećenja kliznih površina, ali i otkaz elektronike koja reguliše količinu ubrizganog goriva. Peugeot jednostavno nikada nije uspio adekvatno riješiti ovaj problem, pa kompletan sistem zajedno sa upravljačkom elektronika nije najpouzdaniji. Rješenje problema najlakše je tražiti u ovlaštenom servisu koji će, u svakom slučaju, predložiti zamjenu ili u jeftinijem slučaju čišćenje “step-motora”.
| Pratite nas i podijelite vijest: |
| [DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS] |
Ukoliko se ovim problem ne riješi, servis će predložiti zamjenu senzora protoka količine zraka, pa zatim, svjećica i, čak, lambda sonde, što ne znači da će problem biti trajno riješen. Servisi čak u nekim slučajevima preporučuju i zamjenu “bobine” i kablova za spajanje sa svjećicama.
Bez obzira na sve, ukoliko ste kupac malog gradskog automobila, čak iako niste početnik,106 je svakako naša preporuka.
Početak proizvodnje Peugeota 106 je bio 1991. godine, kada je Peugeot okončao proizvodnju modela 205. Na tržištu se zadržao sve do 2003. godine kada je konačno povučen iz proizvodnje. Pojavilo se pet serijskih grešaka na 106-ici od kojih su sve uklonjene.
– Prva serijska greška registrovana je 1997. godine pod kodnim brojem R1997/41. Greška je bila na bravi za paljenje motora. Naime, postojala je mogućnost da prilikom okretanja ključa starter jednostavno ne počne raditi. To je uzrokovano upotrebom materijala sklonog koroziji i starenju (mesing), što je rezultiralo prekidom električnog kontakta. Ta greška se pojavila kod 15.821 vozila i u potpunosti je otklonjena.
 |
– Druga serijska greška registrovana je 1998. godine pod kodnim brojem R1998/68. Greška se ponovo odnosila na električne instalacije. Zbog loše izolacije pojedinih električnih provodnika u nekim slučajevima dolazilo je do pravljenja električnog kratkog spoja, što je izazivalo prekid dovoda električne struje u sklopove neophodne za rad motora. Greška je registrovana na 7.167 automobila.
– Treća serijska greška registrovana je 2000. godine pod kodnim brojem R2000/004. Greška je bila povezana sa kočnim sistemom. Na 18.405 primjeraka došlo je do otkaza glavnog ventila kočnog servosistema, što je moglo dovesti do gubljenja asistencije servosistema pri kočenju. Greška je sanirana mijenjanjem ventila na svim primjercima.
– Četvrta serijska greška, kodnog broja R2001/029, otkrivena je 2001. godine. Greška je bila poprilično bizarna. Pedala kojom se upravlja kočnicama bila je napravljena od nekvalitetnih materijala, pa se pri jačem pritisku mogla slomiti. Sve pedale su zamijenjene novim, kvalitetnijim. Pedale su promijenjene na 2.000 vozila.
– Peta i posljednja serijska greška registovana 2002. godine, postavljena je pod kodni broj R2002/005. Greška se nalazila na sistemu zračnih jastuka, a ogledala se u tome što prilikom kolizije, zračni jastuci nisu bili u mogućnosti pravovremeno reagovati zbog greške na glavnom procesoru (ECU). Taj nedostatak uočen je na 87 primjeraka i u potpunosti je saniran.
