Održavanje polovnog Renaulta Scenica 1.4 16v i 1.9 dCi (1996.-2003.)

jan 09, 2010 Adnan Huseinagić Polovni, Renault 0

---

POSLUŠNI SLUGA PORODICE

Renault je sa Scenicom, baš kao svojevremeno i sa Espaceom, napravio mini revoluciju i među kompaktima stvorio novu klasu. Monovolumeni u ovoj klasi su nakon Scenica postali obaveza za svakog proizvođača, a sada nakon više od deset godina od predstavljanja prve generacije Scenica i konzervativno domaće tržište polovnih počinje uviđati izuzetne prednosti ovakvih automobila. Scenic prve generacije, pogotovo nakon redizajna, definitivno je jedna od najpoželjnijih opcija za mlade porodice sa ograničenim budžetom.

Tema realizovana u saradnji sa ovlaštenim servisom Renaulta – Halilović doo Sarajevo

Nakon početnog šoka koji je izazvao Scenic svojim pojavljivanjem i kada se pokazao kao odličan pionirski pokušaj uvođenja monovolumena među kompakte, jasno je bilo da je rođena nova i izuzetno perspektivna automobilska klasa.

Nakon prvog redizajna porodice Megane, čiji pripadnik je bio i Scenic, 1999. godine Renaultov kompaktni monovolumen također dobiva moderniji izgled. Istovremeno uz mnoštvo poboljšanja i imenom se djelimično distancira od ostalih verzija Meganea, pa se nakon facelifta naziva samo Scenic.

Zahvaljujući provjerenim potezima poput novih i većih prednjih svjetala sa prozirnim staklom, te stop-svjetlima sa novom, također, prozirnijom grafikom, Scenic prve generacije nakon facelifta i danas izgleda kao sasvim moderan automobil.

Osnovne konture zbog kojih je i postao prepoznatljiv su, naravno, zadržane, a visoka karoserija osigurala je obilje prostora u unutrašnjosti. Svi oni kojima karavanske verzije, jednostavno, ne pružaju dovoljno prostora, a veliki monovolumeni su im ili suvišni ili preskupi, vrlo vjerovatno će shvatiti da je idealan kompromis upravo kompaktan monovolumen poput Scenica.

Na tržištu polovnih automobila u Bosni i Hercegovini, kao i u većini ostalih slučajeva, dominiraju konzervativan ukus i filozofija prilikom kupovine automobila. Stoga, nije ni čudno da su Bosanci i Hercegovci u većini “otkrili” monovolumene tek kada su oni postali znatno pristupačniji kao polovni automobili. To je i logično, s obzirom na to da je Scenic bio prvi u ovoj klasi i upravo se nameće kao jedna od najpovoljnijih i, generalno, najboljih opcija prilikom kupovine polovnog monovolumena. Prednosti izuzetno prostrane putničke kabine i kapacitetnog prtljažnika prepoznali su i oni koji se prevozom ljudi bave profesionalno, pa su monovolumeni sve češći prizor i na taksi štandovima.

Konkretno, Scenic kao začetnik ove klase sadrži i same osnove neophodne za uspješan monovolumen.

Naravno, svi dijelovi koji su se mogli preuzeti sa petovratnog Meganea su iskorišteni što je prilično smanjilo troškove održavanja.

Najveću sličnost sa “običnim” Meganeom Scenic pokazuje u uređenju unutrašnjosti. Izgled kokpita u potpunosti je preuzet, te se osjećaj za upravljačem razlikuje tek po visini sjedenja.

Druga faza Scenica, nakon facelifta, uz modernizaciju vanjskog izgleda donijela je i prilično ugodniju i kvalitetniju unutrašnjost.

Iako je novi upravljač znatno uljepšao interijer Scenica, na primjercima sa pređenih oko 100.000 kilometara do izražaja dolazi slabost kojoj rijetko koji proizvođač može naći rješenje. Istrošen obruč upravljača pored sjaja je djelimično promjenio i boju zbog čega unutrašnjost izgleda znatno neurednije.

Slična stvar dešava se i sa ručicom mjenjača, pogotovo na prvim serijama nakon redizajna i sa slabijim paketom opreme. Gumirana i prilično nezgrapna ručica se, također na većini primjeraka neugledno sjaji, a uz nekvalitetnu imitaciju kože oko ručice koja na prevojima puca, stvara se karakter jeftinog i nekvalitetnog automobila.

Ono što uvjerava u suprotno su, definitivno, sjedišta. Tradicionalno su mekana i udobna, a zanimljivo je da na prvi pogled nježne presvlake od tkanine i velura zadržavaju svoje osobine i nakon intenzivnije i dugotrajne upotrebe. Pri kupovini polovnog Scenica preporučljivo je posebno obratiti pažnju na drugi red sjedišta. S obzirom na to da je moguće svako zasebno vaditi, poželjno je provjeriti da li su mehanizmi za uklapanje ispravni, a, također, na odmet nije vađenje sva tri sjedišta i pregled podnice. Nisu rijetki slučajevi kada se ovakvi automobili u pretjeranoj mjeri koriste kao teretni, a takva upotreba uglavnom znači i lošije stanje ovjesa. Ako u prtljažnom prostoru nema pretjeranih ogrebotina ili sličnih tragova nepažnje, vjerovatno je da je takav primjerak služio za ono što je i prvenstveno namijenjen, prevozu porodice i njihovih stvari.

Također, povoljno utječe i činjenica da su ovakvi automobili prije svega odabir porodičnih ljudi koji traže automobil za udobnu i sigurnu vožnju. U većini slučajeva to znači da polovan Scenic neće imati problema sa pretjerano potrošenim elementima ovjesa i kočnica. Vrlo dobru formu Scenic pokazuje i pri detaljnijem pregledu podnice. Referentni primjerak koji je prešao preko 150.000 kilometara nije patio od tragova hrđe ni na zavučenim mjestima gdje se taloži prljavština, so i zemlja.

⇑ Izduvni sistem nema posebno izraženih slabosti. Hrđanje i trošenje katalizatora je unutar fabričkih normi. Veća koncentracija hrđe i eventualnog gubitka funkcije moguća je na dijelovima gdje se nakuplja prljavština. Zahvaljujući dobroj termičkoj zaštiti izduv ne ugrožava okolne elemente.

Površinska hrđa oko glavčina poluosovina i na isturenim dijelovima ovjesa sasvim je uobičajena pojava, a ispod nje svi dijelovi su u dobrom stanju. Naravno, na modelima sa 1,9-litarskim turbodizelskim motorom uslijed veće težine prednjeg dijela može se očekivati veća zračnost ovjesa, a česta je i buka koje uzrokuju potrošene zaptivne gume na stabilizatorima.

Također, nepredviđenih tragova masnoće ne bi trebalo biti, izuzev na lošim manžetnama na zglobovima ili na koritu motora gdje uslijed nestručne izmjene ulja može doći do curenja i lošeg zaptivanja uljnog čepa. Kočni diskovi se, kao i kugle, ležajevi i manžetne, smatraju potrošnim dijelovima, a sudeći prema prikupljenim iskustvima ne bi trebali zadavati preveliku brigu na Scenicu, jer je tempo trošenja zadržan unutar propisanih normi.

Izbor motora kao i uvijek je, prije svega, stvar subjektivnog mišljenja koju određuju afiniteti i potrebe kupca. Ipak, kao preporučljiviji nameće se provjereni 1.4 16v benzinac sa 98 KS, dok je 1.9 dCi turbodizelaš uslijed nekoliko manjih konstrukcijskih propusta s vremena na vrijeme bio razlog posjeta servisu. Ako se tome doda osjetljivost na loš kvalitet goriva i veću težinu koja brže “uništava” prednji ovjes, onda nešto veća potrošnja i tromost benzinca i nisu veliki nedostaci.

⇑ Prostor oko motora u većini slučajeva je prilično uredan. Zbog manjeg habanja preporučljiv je lakši 1.4 motor, a tragovi masnoće mogu biti uzrokovani i curenjem ulja iz vakuum pumpe.

Dakle, mlade porodice kojima je neophodan prostran i praktičan automobil u kojem sigurno žele voziti svoje najdraže, sada definitivno imaju širok izbor. Zahvaljujući pionirima kompaktnih monovolumena poput Scenica, sada se za sasvim razumnu količinu novca može doći do porodičnog automobila koji će uz osnovno održavanje biti poslušan i, prije svega, udoban podanik relativno brojne porodice. U većini slučajeva neće nedostajati osnovnih elemenata opreme poput klima-uređaja i električnih podizača stakala, a uz nešto veću investiciju moguće je “dobaciti” do bolje opremljenih verzija koje su lišene mana neugledne i jeftine unutrašnjosti. S obzirom na standard i potrebe stanovništva, sasvim je jasno da će vrlo brzo polovni monovolumeni biti sve češći prizor na autopijacama, ali i na ulicama.

⇑ Scenic prve generacije još uvijek je prilično atraktivan. Nakon facelifta dobio je i modernji stražnji dio bez viška rasvjetnih tijela.

---

• 1.4 16v, 1.9 dCi, održavanje polovnog, Polovni, Renault, Renault Scenic, Scenic, servis