Osvježeno 24 Marta, 2025 11:03 PM
Najnovije
- Changan Deepal S07 – Uskoro stiže na evropsko tržište
- Lepmotor B10 će se proizvoditi u Španiji
- GWM Haval Xiaolong Max – Druga generacija stigla na kinesko tržište [Galerija]
- Alfa Romeo Stelvio – Električni Stelvio nove generacije
- Foxconn najavio saradnju s Mitsubishijem o proizvodnji električnih automobila
TEST – Dacia Dokker 1.5 dCi Stepway
I ZA POSAO, I ZA ODMOR, I ZA AVANTURU
Dacia Dokker Stepway je neobičan i ugodan automobil sa kojim dolazi odličan paket opreme, odličan motor i ogroman iskoristivi prostor. Uz solidnu cijenu, može zamijeniti i putnički auto, i dostavni kombi, ali i poneki SUV. Nažalost, ne dostaje mu još malo imidža.
| Pratite nas i podijelite vijest: |
| [DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS] |
Moderna historija Dacije je kratka – desetak, 15 godina. Renault je jednostavno pokušao i uspio – od neugledne Solenze, pa do Dustera nije prošlo mnogo vremena. No, Dacia nije brend sa snažnim imidžom, niti je to Renault od nje htio napraviti. Ona je brend čiji automobili prvenstveno cijenom opravdavaju tačno onoliko koliko su zastupljeni na pojedinim tržištima. Zbog toga je Dacia (Renault) tako i pozicionirala postrojenja. Nema ih ni u Velikoj Britaniji, ni u Njemačkoj, ali ih ima u Maroku, Rumuniji, Rusiji… Zbog toga su svi njihovi automobili listom robustni, jednostavni i visinom prilagođeni tržištima sa nešto lošijim putevima.
Iz furgona u putnički kombi
U nekoliko kvazipokušaja da se nekako ubace u segment pravih lakih dostavnih vozila stigli su i do Dokkera, što je zapravo prvi pravi kombi u Dacijinoj paleti. On je, dakle, iz osnova građen kao upotrebljivi dostavni automobil. Vjerovatno namjera nije ni bila zaustaviti se samo na furgonu koji će služiti gradskoj dostavi, nego je u startu već bilo definisano da će uz malu doradu Dokker biti upotrebljivi mali putnički kombi sa pet sjedišta.
Poput Caddyja, Berlinga, Kangooa
Slijed nastajanja nije nikakav novi metod niti je Dacia išta novo izmislila. Tako se uostalom ponašaju i Volkswagen (Caddy), Renault (Kangoo), Citroen (Berlingo)… Nisu to neki zavodljivi automobili, ali su bez velikog ulaganja proizvođača ponuđeni kao još jedna opcija. Definitivno za to postoji tržište, a za nekoliko decenija koliko su tu, pozicionirali su se prije svega namjenom.
Kutija i prividni 4×4
Dokker je konačno došao i u našu redakciju. Nije prvi u BiH, ali je u koncepciji Stepway zasigurno prvi. Izvanredna metalik plava boja te masivnost, na prvi pogled se baš i nisu složili sa dizajnom prednjeg dijela, za kojeg u najmanju ruku možemo reći da je neobičan. Zbog toga su nam, vjerovatno, vrlo česta pitanja na cesti bila upućena o pogonu. Ne, ipak nema 4×4, kako su mnogi odmah pomislili, iako je povišen (najviši je od svih). To je svojevrsni nadomjestak izgledu, koji i u paketu Stepway čini vrlo uspjelu varku da se radi o “džipu”.
Dokker je vrlo kutijast, što umanjuje njegov šarm, ali istovremeno podiže njegovu upotrebljivost. Devetnaest centimetara od asfalta (ili od makadama) zaista podiže njegove vancestovne mogućnosti i dopušta povremene ograničene izlete po makadamu. Dokker Stepway je konačno upravo to. Rekli bismo da je ovo jedna vrsta crossovera.
Stepway stopama Sandera
Ali da se ne radi o “radnoj mašini” pobrinuli su se još davno kada su u ponudu Sandera uveli i paket Stepway. I to je bio odličan potez. Barem kada je u pitanju naše tržište, Stepway je u potpunosti brojčano nadvladao “ogoljelog” Sandera. Iako se i ovdje radi samo o nekoliko dodataka, oni vizuelni utisak ovom sandučastom kombiju podižu na puno viši nivo. Pogledajte fotografiju običnog putničkog Dokkera i uporedite ih.
Ovog Stepwaya čine prednji i stražnji branici u boji vozila i SUV obloga srebrne boje sprijeda i straga, prednja maska i gornja ukrasna lajsna maske u crnoj boji, prednja svjetla za maglu sa okvirima od saten hroma, zaštita lukova blatobrana u crnoj boji, donji dio karoserije u crnoj boji, krovni nosači, retrovizori i aluminijumski naplaci u boji tamnog metala.
Vrlo vješto, a za male novce. Nema šta!
Nema masažu u sjedištima, ali nije ni spartanski opremljen
Dokker je primarno dostavni kombi. Kao što smo rekli na taj način već godinama nastaju svi njegovi putnički konkurenti. Ovakvi automobili iz osnova se konstrušu tako da prvo zadovolje potrebe prevoza robe, pa tek onda ljudi. Ovjes i oprema direktno sugerišu na to. Zbog toga i Dokker ima ovolika vrata, zbog toga ima nosivost od 750 kilograma i zbog toga ima korisnu zapreminu od 3,3 kubna metra.
⇑ Okruženje dobrim dijelom podsjeća na to da je ovo primarno ipak mali dostavni kombi, ali opreme neće nedostajati pogotovo u odličnom paketu Stepway.
Naš Dokker bio je opremljen opremom iz paketa Stepway. Radio/CD/mp3, prednji podizači stakala, dvoje bočnih vrata, podijeljena preklopiva stražnja klupa, vozačevo sjedište podesivo po visini, veliki pretinci, klima… i ogromna zastakljena površina.
Lako se ulazi i na sjedištima se ne leži. To je karakteristika luksuznih automobila iz kojih je sve teže izlaziti. Ne zbog pomanjkanja prostora, nego zbog viška godina onih koji najčešće kupuju nov automobil, a to su najrjeđe oni sa “osamnaest”. Podaci kažu da je Dokker automobil sa rekordnom širinom bočnih kliznih vrata. I zaista, ni ulazak na stražnja sjedišta ni djeci ne predstavlja nikakav problem. Prostora definitivno ima kao u priči, a čak je i između prednjih i stražnjih sjedišta više nego komotno.
⇑ Najveća klizna vrata u klasi i to sa obje strane. Doduše, za jedna morate doplatiti, ali vrijedi svake uložene marke. Stražnja vrata izdijeljena su po sistemu 1/3 – 2/3, ali je veoma važno to što se mogu otvoriti pod 180 stepeni.
⇑ Čak i sa podignutim stražnjim sjedištima Dokker ima rekordno dugačak i velik prtljažnik. 800 litara je do donje ivice prozora, a ukoliko preklopite sjedišta tu je 3.300 litara bezdana. Naravno, podržava sve varijante preklapanja stražnjeg sjedišta, ali se ona nažalost ne mogu potpuno ukloniti.
Dokker će poslužiti i kao automobil za svakodnevni odlazak na posao, ali će pravi prijatelj biti ukoliko odlučite ići na godišnji odmor i supruzi konačno kažete da ponese sve što god hoće. “No limit”, konačno! Stražnja vrata su podijeljena prema principu 1/3 – 2/3. Odlična stvar je to što se u potpunosti mogu otvoriti pod uglom od 180 stepeni, tako da ni u jednoj varijanti ne mogu predstavljatri smetnju za unošenje ili iznošenje velikih i kabastih predmeta.
Krovni kofer? Ma ni govora, za njim nema ama baš nikakve potrebe. Ni skijanje ni plivanje neće biti problem. Izuzetna je još jedna sitnica. Tanka prostirka prtljažnika od vještačkog materijala. Obično kupci ovakvih automobila i ne vode računa o tome da im je u prtljažniku sve složeno “pod konac”. Svašta se tu često može naći, ali i prosuti. Tkaninu je najčešće nemoguće u potpunosti očistiti, ali ovi tanku i gotovo nevidljivu prostirku možete iznijeti u svakoj autopraonici i maltretirati je snažnim mlazom vrele vode sa deterdžentom do mile volje. Možete je na kraju odmah posušiti, ali i ne morate. Prava blagodat i za one koji će dio svog malog biznisa upravo bazirati da Dokkerovom gepeku.
dCi i u Renaultu, i u Nissanu, ali i u Mercedesu
Ako Dacia pati od nedostatka dobrog imidža, onda se to definitivno ne može reći za motor. Renault je još 2001. godine ponudio zamjenu za 1,9-litarski dCi sa novim 1,5-litarskim dCi motorom u bezbroj varijanti. Ovo je u historiji Renaulta najbolji proizvod. A jesmo li spomenuli da su ga “prodali” i Mercedesu za svoje luksuzne putničke automobile? Nismo. Nije tema. Potražite na Internetu. Uglavnom, 1,5-litarski dCi motor, identičan ovom u Daciji Dokker Stepway o posljednjih pet-šest godina ugrađivao se u više od 30 automobila iz šest brendova. Devedeset zdravih “konja” vrti se i ispod ovog prednjeg poklopca isto onako kao i ispod bilo kojeg drugog kod, naprimjer, Renaulta ili Nissana.
Ugodan za parkiranje i za krstarenje do 100 km/h
Ukoliko ste bez predrasuda Dokkera možete voziti potpuno isto kao i bilo koji drugi putnički automobil, pa čak i lakše. Lakše zbog toga što se u njemu sjedi barem pola metra više nego u “malim” automobilima. Utoliko je lakše vladati prostorom oko “kutije”. Dodatno u prilog tome ide i ravno “odrezan” stražnji dio, pa je time olakšano i parkiranje unazad. Kao pomoć poslužiće i stražnji senzori za parkiranje koji se u Stepwayju nadoplaćuju.
Čak moramo pohvaliti i vrlo nizak nivo buke koja dolazi od motora. To je neobično, budući da se ovdje izvorno radi o dostavnom vozilu, na kojima se o ovom segmentu udobnosti malo manje poklanja pažnje. Sasvim smo sigurni da Dokkera niko neće kupiti da sa njim na dva točka ulazi u zavoje. Dokker je za krajnje opuštenu vožnju do oko stotinjak km/h. Sve preko, podignuće aerodinamičku buku, ali i potrošnju. Čeona projekcija ovog automobila je poprilično veća od malih automobil, pa otpore treba savladati. Štaviše, udobna sjedišta će pružiti svoj maksimum upravo do spomenute brzine.
⇑ Ni Dacia nije ono što je nekad bila. Na konzoli uglavnom preovladavaju lijepi oblici, a radio ima čak i komande ispod volana.
U Dokkeru je sve na dohvat ruke. Naš je imao i satelit za upravljenje audiouređajem. Isti je onakav kao u svim Renaultima – provjeren i jednostavan za upotrebu. Uz korekciju volana po visini, ali i sjedišta po visini, može se zauzeti pristojan i nezamarajući položaj. Hvala Daciji, pa je i kod ovog automobila komande za otvaranje prozora smjestila na vrata.
No, ono što najviše iritiralo, to je definitivno klizava plastika od koje je napravljen volan i dva velika pretinca na konzoli. To bi danas u poodmakloj fazi ovog milenija moralo biti drugačije, a pogotovo kod brenda koji je i deklarativno i geografski evropski. Dok se ne naviknete, biće blago rečeno, iznenađujuće.
⇑ Najveću zamjerku upućujemo klizavoj plastici od koje je zapravo napravljena cijela unutrašnjost. Nije problem u izgledu, nego u izboru plastike za volan koja se pretjerano kliže. Također, predmeti u ogromnim i vrlo iskoristivim pretincima nisu baš u stanju stajati bez pomijeranja u vožnji na krivudavim cestama.
Također, smetali su i neki detalji završne obrada te nespretno postavljene zaštitne gume, koje bi trebale pokrivati vidljive vijke i završetke limova. No, to je politika Renaulta i time je Dacija odvojena od Renaulta, što se s obzirom na prosječne cijene njihovih automobil apsolutno uklapa u cijelu priču stepenovanja imidža.
⇑ Dokkeru nedostaje malo da postane šarmantniji. Neke “previde” i loše riješene detalje jednostavno nismo mogli shvatiti.
Umjeren i ekonomičan za umjerene vozače
Kao što smo spomenuli, u Dokkeru je bio poznati dCi motor. Vrlo pouzdan, vrlo štedljiv i dovoljno dinamičan – tako bismo ga mogli ocijeniti i kada je u pitanju ovaj neobični automobil. Na otvorenoj cesti trošio je do 4,5 litara dizela i to pri umjerenoj vožnji. Sve preko, a to je do nekih razumnih 130 km/h, podiže potrošnju na 7 do 8 litara. No, nije Dokker za to. Njegova misija je nešto drugo.
⇑ Dokker Stepway ne izgleda ništa lošije od konkurenata sa puno boljim imidžom.
Nije Volkswagen, ni Citroen, ali je “Stepway”
Dokker je pamalo distanciran od Caddyja, od Kangooa, od Berlinga, pa čak i ako je Stepway. Iako je nastao od malog kombija, od kakvog su nastali i ovi drugi, nema imidž poput ovih drugih.
Njegove prednosti leže u apsolutnoj upotrebljivosti njegovog svakog segmenta. Izuzetno je to što se radi o Stepwayju. U svakom slučaju preporučujemo, bez obzira na nadoplatu. Dacia njime sigurno kupi pozitivne poene na cesti. Čak i ono što je najviše nerviralo, a to je klizava plastika, kod onih kojima je na prvom mjestu upotrebljivost, zasigurno bi moglo proći.
| Pratite nas i podijelite vijest: |
| [DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS] |
Za one kod kojih to ne može proći, Dokker definitivno nije. Za njih je nešto puno skuplje. Ovako, Dokker Stepway košta 28.495 KM. Za to dobijete vrlo ugodan i vrlo upotrebljiv “crossover”.
Istini za volju, Dokker Stepway kojeg smo mi vozili bio je i nešto skuplji i to zbog dodatne opreme koju je imao. Za ovakav, doplatili biste još 2.829 KM.
