TEST – Ford Ka+ 1.19i Trend M5

aug 02, 2018 Almir Grebović Ford, Test 0

---

PRAKTIČNOST NIJE U SNAZI, NEGO U VRATIMA I PROSTORU

Punih 20 godina zvao se Ka. Tako je bilo od 1996. do 2016. godine. Novu eru u svojevrsnoj trećoj generaciji započeo je imenom Ka+. Nije toliko zbunjujuće, ali traži objašnjenje.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Iako se u posljednjih tridesetak godina automobili u jednoj generaciji zadržavaju oko šest godina, mali i zdepasti Ka prve generacije zadržao se čak 12 godina. U Fordu kažu da je donio neobično veliku zaradu, jer je razvoj koštao minimalno, a tokom trajanja prve generacije nije bilo velikog ulaganja u poboljšanja. Druga generacija stilski je bila sušta suprotnost, ali upotrebljivost se svela praktično na isto. Automobil je već izgledao izuzetno lijepo, a oprema, s obzirom na klasu, bila na visokom nivou.

No, ni njegov razvoj Forda nije koštao previše, budući da se zapravo radi o istoj platformi koja je upotrijebljena za Fiat 500. Štaviše, nastajali su na istoj proizvodnoj liniji u Fiatovoj tvornici u Poljskoj, gdje su sa trake silazili još i Fiat Panda i Lancia Ypsilon. Onda je krenulo po većem zlu. Tržište je reklo da mu takvi automobili više ne trebaju. Kupci su jasno rekli da im trebaju automobili koji nisu puno veći, ali koji bi bili puno upotrebljiviji. Analiza je konačno pokazala da problem leži u “manjku” vrata i da se bolje prodaju primjerci u klasi koji imaju pet vrata.

Dakle, automatski je u vodu pala teorija da se ovakvi automobili kupuju za jedno ili za dvoje, pa je gotovo automatski i ugašena proizvodnja zavodljivog Ka druge generacije. Mada niko nije ni predvidio da se u ovakvim automobilima svakodnevno vozi baš svih pet putnika (mada može), odluka za nastavak proizvodnje bila je jasna – auto sa pet vrata ili ništa! Time se klasa i dalje održava na životu i pruža šansa onima koji će za relativno male novce voziti mali automobil sa što manje problema u pronalasku slobodnog parkirnog mjesta u zagušenim gradskim područjima.

Istovremeno, dok su trajale silne kalkulacije, na nekim drugim krajevima svijeta počela je proizvodnja novog Fordovog modela na osnovi koncepta Ford Ka Concept – znatno duži od Ka, sa znatno dužim međuosovinskim rastojanjem i sa pet vrata! Nije (odmah) bio namijenjen cijelom svijetu, nego tržištima koja su “trošila” nove jeftinije automobile.

U Evropu je došao je 2016. godine sa novim imenom i to sa najavom da bi trebala krenuti i evropska proizvodnja, pa će i cijena biti znatno povoljnija. Dobio je ime Ka+, jer je “pluseva” bilo više. Plus je bio u dužini, plus je bio u visini, plus je bio u međuosovinskom rastojanju i plus je bio u dodatnim vratima sa strane. Dakle, došao je novi Ka u sasvim novim dimenzijama, u novoj konstituciji, i sa sasvim novim izgledom, ali mu je osnovna namjena ostala ista.

Ford Ka+ stilski ima dosta sličnosti sa ostalim Fordovima slične konstitucije. Prednja maska je poput svih onih sa Fiesti ili sa Focusa, jer su i njega morali identifikovati sa brendom. “Aston maska”, kako su je odavno nazvali, našla je mjesto i na ovom autu, pa Ka+ gotovo ničim sprijeda ne asocira da je to automobil čija osnovna cijena prema prvim kalkulacijama nije smjela prelaziti 10 hiljada eura. Istina je, svjetla nisu ni LED, ni xsenon, ali će i halogena u potpunosti služiti svrsi.

Gledano iz profila, cijeli prednji dio kao da je preslikan sa Focusa (prethodnog) i sa Fieste. Oblik svjetala i maska koja “viri” vjerno će preslikati kompletan Fordov stil i preko ovog auta. Računamo li na to da je ovo mali auto, i dužina oboja vrata sa strane je sasvim solidna. Iako su nominalno iskočili iz klase, ovim su vjerovatno išli na to da se “izvade” koliko mogu. No, vrata ne mogu ići više nego što im to dopušta međuosovinsko rastojanje, pa je i ovdje vidljivo i sasvim jasno da prethodno i ovo “međuosovinsko” nemaju nikakve veze jedno s drugim – 230/248,9 cm. Recimo još i to da aktuelna Fiesta ima međuosovinsko rastojanje u dužini od 249,3 cm, što je gotovo “u dlaku” isto.

Novim dimenzijama, a prvenstveno dužinom, Ka+ konačno izlazi iz okvira superminija, jer između krajnjih tačaka već broji 392,7 centimetara, čime prvu i drugu generaciju nadmašuje za više od 30 centimetara.

Straga je sasvim druga priča i potpuno je jasno da Brazilci, Argentinci i Indijci cijene neke druge stilske pravce. Straga je i vidljivo da je automobil poprilično uzak i da je namijenjen jako naseljenim tržištima i uskim cestama. Straga to i nije baš Ford na kakvog smo naviknuti.

Unutrašnjost neće oduševiti hedoniste. Ford Ka+ primarno je napravljen da bude jeftin i da bude funkcionalan. Nešto povišen automobil manjak prostora kompenziraće visinom, pa će diktirani položaj sjedenja upravo prividno i dati osjećaj da je u ovom autu prostora i više nego što se to čini na prvi pogled. Upravo zbog takvog položaja sjedenja ni kratka sjedišta neće smetati. Štaviše, čini se da su i iznad prosjeka klase kojoj pripadaju. Nema pretjeranih iznenađenja, ali budući da konzola previše i ne zalazi u putnički prostor, osjećaj je bolji. Gornji dio je vidno naget prema vjetrobranu pa je time dobijeno možda i desetak centimetara, što je u ovako malom automobilu vrlo značajno.

Najzanimljiviji, i praktično najmoderniji je upravljač. Profilisan je, s toga lijepo leži u rukama, mada bi bilo bolje da je cijeli presvučen kožom. Ali OK, ukrašen je takozvanim klavir-lakom, a na horizontalnim krakovima su komande radija, telefona, limitatora brzine… Ispod stilskog i kvalitativnog vrha piramide slijedi gornji dio sredine konzole na kojem su radio i displej. U ovoj varijanti radi se samo o jednosmjernoj komunikaciji, pa je i dimenzijama i namjenom sasvim prilagođen Fordu iz ove klase. Ostatak (vidljive) opreme solidno popunjava prostor, pa u Ka+ neće biti vruće, vozač će ogledala pomijerati električnim tasterom smještenim na štoku, imaće mogućnost reprodukcije muzike sa USB memorijskog stika, a na električne tastere pomijeraće se samo prozori vozača i suvozača. Tablu sa instrumentima vrijeme već pomalo gazi, mada je jednostavna i pregledna, i sa neizbježnim osnovnim putnim računarom.

Iako je sve jednostavno, a plastične obloge urađene u kombinaciji tvrde i malo manje tvrde plastike, pozitivan utisak za stepenicu više podiže nekoliko stilskih detalja kao što su lijepo dizajnirana ručica mjenjača, hromirani prsteni oko otvora za ventilaciju, oko komandi klime, hromirane unutrašnje ručice za otvaranje vrata, te umeci od klavir-laka na konzoli, volanu i na vratima.

Vrlo pozitivno je to što je veličina vrata veoma velika i to što se ona otvaraju pod vrlo velikim uglom. Time je znatno olakšan ulazak i na prednja i na stražnja sjedišta, a na stražnjim… Pa i nije toliko tijesno. Jesmo li spomenuli da je međuosovinsko za pola cm kraće nego kod Fieste? Na stražnjim sjedištima su tri naslona za glave putnika i tri pojasa, što jasno sugeriše na to šta piše u saobraćajnoj knjižici, ali ni u Fiesti straga nije ništa komfornije.

Ako baš i nema toliko prostora za “komociju” koljena i ramena, onda su konstruktori nastojali praktičnost pružiti gdje su god mogli. Tako su korisni pretinci na svakom koraku i praktično gdje god da pogledate možete odložiti neki predmet. Najzanimljiviji je ipak bio onaj sa bočne strane vozačke konzole, koji se vidi tek po otvaranju vrata. Zanimljivo!

Ipak, prostora je najmanje u prtljažniku, što je i logično. U ove dimenzije, prema VDA standardu, približno se može složiti oko 270 litara, što zadovoljava dnevne potrebe. Uostalom, ovo je i takav auto. Oborite li naslon sjedišta, staće puno više, a dobra okolnost je što što je naslon djeljiv, a da biste otključali njegov poklopac, poslužiće dugme pored upravljača ili dugme na “ključu”.

Nije bilo puno eksperimentisanja ni oko izbora motora. Iako je bilo riječi da će i u njega ići savremeni jednolitarski EcoBoost, menadžment je ocijenio da će kompromis ipak biti u 1,29-litarskom starom motoru sa 85 KS. Doduše, dok čekamo restilizovanu verziju, recimo i to da će u Evropi biti ponuđena i dizelska varijanta, ali i varijanta istog benzinca sa 70 KS. No, ipak se ne radi o baš tako starom motoru, jer je “stari” revidiran do te mjere da ispunjava posljednje ekološke norme i da ima nešto viši obrtni moment. Kako god, ovo je motor za strpljive i za pragmatične, kojima bi ovo mogao biti svakodnevni gradski automobil jeftinog održavanja. Nema čuda kod ubrzanja, jer ni 85 KS pri 5.500, a ni 114 Nm pri 4.250 obr/min do 100 km/h neće moći bolje od 13,5 sekundi. I ne treba… Nije ovo njegova glavna karakteristika, mada ni 13,5 sekundi nije poražavajuća vrijednost.

Važnije je naprimjer to što ovaj motor ne stvara previše buke u unutrašnjosti i što može biti i relativno štedljiv. Važnije je to što je u odnosu na verzije za Južnu Ameriku i Indiju ovaj auto ima sasvim drugačijie nosače motora, ovjes i izolaciju.

Definitivno je prošlo vrijeme malih i nepraktičnih automobila. Tako su barem priznali i u Fordu i prionuli na posao pravljenja malih, ali praktičnijih automobila. To je, naizgled, teško spojiti, ali budimo svjesni toga da većina vozačke populacije na svijetu automobil kupuje prema potrebi (i prema mogućnostima). Zbog toga je i nastao Ford Ka+ i to sa ovolikim brojem vrata.

Oni koji bi i kupili ovaj automobil, moraju unaprijed ići s time da Ka+ nema prtljažnik raskošnih dimenzija, ali se zbog relativno velikog međuosovinskog rastojanja na stražnju klupu mogu uvući i odrasle osobe. No, Ka+ nije “nužda”. To je jednostavno automobil takvih gabarita koji ima svoju vrlo definisanu namjenu. Teško da može biti svakodnevni porodični kompromisni automobil, ali će u potpunosti opravdati ulogu koja mu je povjerena. Jedno ili dvoje, pa čak i troje, svakog jutra na posao, a vikendima na obližnje izlete sa ovim autom neće biti problem.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Problem će biti ukoliko ovaj automobil shvatite kao klasični putnički porodični automobil za četvero kojim možete i na ljetovanje. Možete, naravno, ali sa krovnim koferom ili sa prikolicom, a još bolje će mu biti u stilski dotjeranim modelima koji su već pred vratima.

---

• Ford, Ford Ka+, Ka, Test