TEST – Ford Mondeo Titanium 2.0 TDCi Powershift AWD (180)

mar 14, 2018 Almir Grebović Ford, Test 0

---

KAD SE I NAJLJUĆI ZAVOJI UČINE POPUT NAJDUŽEG PRAVCA NA ROUTE 66

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Mondeo je priča koja je započela relativno davno. Da baš i ne pretjerujemo kada je u pitanju Fordova srednja klasa, recimo samo to da je prva generacija 1993. godine naslijedila kontroverznu Sierru. Štaviše, građen je nanovo iz temelja, pa je i poput sličnih konkurenata ovaj Ford (mada ne i prvi put) dobio pogon na prednje točkove. Time je Ford zakoračio u jednu sasvim novu eru.

Nakon tačno 20 godina i 4 generacije, Ford je u krajnje turbulentnom vremenu i sa morem problema u globalnoj automobilskoj industriji pokrenuo proizvodnju pete generacije svog predstavnika srednje klase. Nije htio kompromise pa je i dimenzijama, i opremom, i motorima u tom vremenu iskoračio iz tadašnjih okvira.

Redale su se varijante – sedan, liftback, karavan. Redale su se opcije sa motorima – i benzinci, i dizeli, i hibridi, ali kao nevjerovatna stvar za koju su mnogi bili skloni tvrditi da se radi samo o triku koji treba zbuniti konkurenciju je i motor sa samo jednim litrom zapremine i sa samo tri cilindra!? Mondeo je dug 487 centimetara i prazan težak više od tone i po! Jedan litar i tri cilindra!? Tako je to bilo u kratkoj eri “downsizinga” dok stvar u svoje ruke nisu uzeli hibridi i električni automobili.

Konačno o “downsizingu” više niko i ne priča, pa su se zakratko svi opet okrenuli starim dobrim dizelima i njihovim velikim obrtnim momentima. Tako je bilo i u našem novom druženju sa Mondeom u kojem nije bilo govora o downsizingu – 1.998 kubnih centimetara, jedna turbina, jedan međuhladnjak i solidnih 180 KS. Ali naš Mondeo nije bio “obični” Mondeo. Uz paket opreme Titanium, i uz nešto doplativih opcija, imao je i pogon na sve točkove, ali i izvrsni mjenjač Powershift, što bi značilo automatski mjenjač sa dva kvačila. Ford se ovom generacijom vratio Mondeu i opciji AWD, budući da je samo prva generacija nudila pogon na svim točkovima. Neka je, jer se definitivno radi o jednom od najupravljivijih automobila koji se za ove novce mogu kupiti na našem tržištu.

Ovom autu praktično ne nedostaje ništa. On je sve u jednom – i sportski, i porodični, i poslovni… Dovoljno je snažan i upravljiv, dovoljno je prostran i udoban i dovoljno je prestižan. Ni 180 KS, koliko oslobađa dvolitarski TDCi, nije malo. Nije malo ni 400 Nm na 2.000 obr/min, niti je mjenjač Powershift priča sa početka ere automatskih mjenjača. Ali nije sve samo u “konjima” i snazi. Ima nešto i u prostoj fizici koja je kod automobila prije svega definisana vrstom pogona i vrstom ovjesa. Mondeo AWD znači da je do stražnih točkova “pružen” kardan. Zapravo “pružen” je do stražnjeg diferencijala. I to je jedan od ključeva dobre i sigurne sportske vožnje. No, ima nešto i do pametne elektromehanike i do vrlo pametnog softvera. Pogon je zapravo samo na prednjim točkovima, ali kada ustreba, u oštrom zavoju, u žestokom startu ili onda kada je previše klizavo, javiće se i oni točkovi pokretani kardanom. Ako ste jedan od pasivaca, onda ćete uludo baciti novce i to gotovo 5 i po hiljada KM, koliko košta doplata za cijeli ovaj sklop. U ovom autu će vam i 150 dizelskih “konja” i pogon samo sprijeda biti više nego dovoljni. Možda vam je onda dovoljan i Focus?! I on je dobar. I on ima sportski ovjes, a u ponudi ima i nekoliko izuzetnih dizela. Ipak ne… Vi ste neko ko živi u BiH i “non-stop” je na točkovima po našim katastrofalnim cestama. E tu je Mondeo AWD svoj na svome.

Do 100 km/h će stići samo za 9,3 sekunde, što je nešto slabije nego varijanta koja je osiromašena za pogon AWD. Sprintom će doći do 221 km/h, što je također lošije nego varijante samo sa prednjim pogonom, ali će zato u zavojima biti superioran. Slično je i sa međuubrzanjima, mada njegovih sedam sekundi između 80 i 120 km/h obećava to da ćete i na najkraćim isprekidanim linijama u BiH moću raditi sve što je potrebno.

Mondeo je bio na zimskim gumama prosječnog kvaliteta pa smo praktično pola njegovih dinamičkih karakteristika mogli otpisati. Uz prave gume za ovaj auto i to po mogućnosti one od 19 inča, prilike na cesti postaju puno ravnije, a skoro svaki zavoj pretvara se u dugi pravac. Bez brige i kada je u pitanju “šaltanje”. Moderni automatski mjenjači su svakako tekovina 21. vijeka. Ovakav je Ford prvi put upotrijebio 2008. godine u Focusu. Do danas je dobio nekoliko uglavnom softverskih nadgradnji, budući da su mu prigovarali zbog “neudobnosti” i zbog nedovoljne “glatkoće” prebacivanja. Sada toga nema, ali je prebacivanje iz stepena u stepen osjetno i to će definitivno znati cijeniti oni kojima je vožnja kakva-takva strast. Još onda su obećali 10% uštede goriva sa ovakvim mjenjačem i kud-i-kamo lakšu vožnju. Iako uz aktiviranu opciju “S” (Sport) obećavaju i nešto više obrtaja pri svakom prebacivanju brzine, moramo priznati da se to u praksi teško primjećuje.

Pored toga iza točka upravljača su polugice koje omogućavaju i ručno prebacivanje stepena prenosa, naravno sve dotle dokle vam “monitoring” broja obrtaja to dopušta. Nekad je korisno, a pogotovo kod sporog spuštanja niz planinske prevoje.

Ni ostatak Mondea nije poput onih svakodnevnih i uobičajenih. Puno je ukrasne plastike svuda uokolo. Cijeli auto se čini puno niži nego inače upravo zbog zakačenih “pragova” koji siluetu čine potpuno priljubljenom uz asfalt. Tako je i sprijeda i straga.

Upravo zbog ovih “pragova” ovom Mondeu bi trebali veći točkovi – tako bi bolje izgledao. Ovi ovakvi su se potpuno utopili u ogromnu siluetu kakva je bila kod biserno bijelog Mondea.

Već uobičajena prednja maska nastala još prije 5 godina ne blijedi, a njen osnovni oblik čini se poput razjapljenih usta divlje zvijeri. Sredina maske je saćasta, a površina lakirana crnim lakom visokog sjaja.

Svjetla horizontalna, skladno uklopljena u prednju površinu sa modernim LED elementima bez kojih bi ova edicija izgledala puno siromašnije.

Obični Mondeo ima i običnu prednju masku čija se osnovna vizuelna karakteristika završava sa nekoliko horizontalnih hromiranih lajsni, ali ovo je “Titanium”, što podrazumijeva i luksuzniju masku.

Sa ovim autom u paketu dolazi i stražnji (pravi) horizontalni spojler odlično uklopljen u zadak.

Oprema Titanium unutrašnjost ovog automobila čini puno drugačijom nego kod onih sa nižim paketima opreme. Naravno, Mondeo je ogroman automobil pa su o njegovom prostoru i opštoj udobnosti još davno sve priče ispričane. Ogroman međuosovinski razmak ključ je velikog prostora i za putnike sprijeda i za putnike straga, a upravo zbog toga i sjedišta su komfornija i mesnatija što je, naravno, osnov za zauzimanje dobre i udobne pozicije. Luksuznom se čini i vrlo nakošena konzola koja u ovoj varijanti u vrhu ima displej dijagonale 8 inča. Bez obzira na to što je toliki, ipak je dosta komandi ostavljeno tamo gdje im je zapravo i mjesto. I klimom, i radiom i još nekim primarnim tehničkim sistemima upravlja se već intuitivno, što je prednost klasičnog ili mehaničkog upravljanja. Displej lijepo izgleda i daje dozu tehničke superiornosti, ali ne treba pretjerivati.

Dakle, da ne bude zabune, Ford Mondeo nije sportski automobil, ali je tako konstituisan da je u stanju pružiti opuštenost kao u wellnes centru, ali i u tren oka proizvesti navalu adrenalina i bočnu G-silu na kojoj mu mogu pozavidjeti oni čiji prefiksi ili sufiksi počinju sa RS, ST ili sličnim. To najbolje potvrđuje i ovjes koji nije toliko tvrd kako bismo to očekivali, onako na prvi pogled.

Pratite nas i podijelite vijest:

[DISPLAY_ULTIMATE_SOCIAL_ICONS]

Kompromis je definitivno, što je u ovoj klasi možda i najlakše postići. Opet je sve do afiniteta, tradicije i konačno do cijene, a akcijska cijena ovog modela definitivno privlači.

I nemojte misliti da je ovo kraj – ima još i onaj Vignale. Isto gorivo, ali dvije turbine i 209 KS, veći točkovi, još luksuznija oprema…

---

• 2.0 TDCi, Ford, Ford Mondeo, Mondeo, TDCi, Test