TEST – Renault Captur Edition One Blue dCi 115 EDC

Oct 28, 2020 Almir Grebović Renault, Test 0

---

LJEPŠI IZVANA I POTPUNO ODRASTAO IZNUTRA

Došao je 2013. godine kao najmanji, ali i ne kao najmlađi, iz serijala “Captur-Kadjar-Koleos”. Renault ga je ponudio kao alternativu klasi malih gradskih automobila, koja je sve više počela ugrožavati klase u kojima su decenijama carevali konvencionalni automobili, i koji su kupcima postajali pomalo dosadniji, jer je u postojećim gabaritima već počelo ponestajati svježih ideja.

Renault ga je ponudio onima kojima automobil i nije bio samo nužda i onima koji su čak i u automobilima malih gabarita tražili kakvu-takvu dominaciju na cesti. Nije naravno sportista, ali okolini šalje nedvosmislenu poruku da je sposoban i za nešto više od asfalta i trotoara.

Druga generacija Captura stigla je nešto nakon predstavljanja pete generacije Clija, i to kao varijetitet, koji je nešto veći, nešto viši i nešto robustniji, ali koji nastaje na istoj platformi. Captur predstavlja trend u automobilskoj industriji i to onaj kojeg su odabrali kupci – “ako ne mogu da imam veliki auto, onda želim da ima malo drugačiji mali auto”. Nastao je na novim iskustvima i na novom stilskom pravcu koji je dao vizuelni pečat svim Renaultima unazad tri-četiri godine.

Captur nije terenski automobil, ali ima nekoliko vizuelni obilježja koja naglašavaju da to zapravo nije mali gradski automobil. Nije baš ni pravi SUV – nemoguće ga je kupiti s pogonom na svim točkovima, ali udaljenost od tla od 174 milimetra osiguraće mu nešto lakšu prohodnost preko makadama ili preko nekog neravnijeg lakšeg terena. Podsjetimo, Clio je od tla udaljen svega 120 mm, pa će ovih 5,4 cm dobro doći. Captur je slika i prilika modernog crossovera koji nosi obilježja malog gradskog automobila s puno vizuelnih detalja i praktičnih dodataka koji će olakšati život i onima koji se voze sprijeda, ali i onima koji bezbrižno uživaju na stražnjim sjedištima.

Pored toga što predstavlja vizuelnu evoluciju prve generacije iz 2013. godine, on je nužno i duži i viši, što je konstruktorima dalo malo slobodnije ruke u kreiranju novih detalja u unutrašnjosti.

S vana je nepogrešivo Renault s prednjim svjetlima koja ćemo naći i na Cliju, i na Meganeu, i na Talismanu, i na Koleosu, ali ne i na Kadjaru, koji još čeka vizuelno usklađivanje. “Napuhan” prednji kraj s karakterističnom prednjom maskom i s vidljivom kontrastnom donjom lajsnom, koja u najboljem slučaju simulira stvarnu zaštitu, sigurni su znaci da je u pitanju nešto više od malog gradskog automobila.

I silueta odaje utisak da se radi o kud-i-kamo robustnijem automobilu. Veliki točkovi (17”), mesnati plastični obrubi oko ivica blatobrana, mesnati plastični pragovi i zadignut stražnji dio govore o tome da ovaj auto može i malo više. Koliko je sprijeda autentičan Renault, toliko je straga autentičan Captur. “C” stražnja svjetla, dio su njegove originalnosti, a ukrasni kontrastni elementi uvijek su bili plijen očima onih koji su iza, a pogotovo onima koji voze prethodnu generaciju. Kod nas ih barem ima. Naravno, kontrastnom donjom ukrasnom (zaštitnom) lajsnom govori o tome da on ipak malo koketira s makadamom i s blatom. Rekosmo li da nije SUV, ali da tako izgleda?

Captur nije samo izvana potpuno novi auto – iznutra su promjene još veće. Vrlo je robustan, mesnat, praktičan i stilski dotjeran, no prvo sjedišta! Nema sumnje u to da su sjedišta jedna od glavnih karika udobnosti u vožnji. Zbog toga su potpuno nova – duža su, šira, dublja i profilisanija od onih iz prethodne generacije. Uostalom, to je jedna od dobrih karakteristika koje je donio i novi Clio. A kad ste u njima onda ste opet nepogrešivo u Renaultu, jer doslovno sve sugeriše na oblike koji su karakteristični za automobile ovog brenda. Iako je veći od prethodnika i iako je veći od Clija, unutra je bilo dovoljno prostora za egzibicije poput onih s velikim 9-inčnim uspravnim displejem, koji unutrašnjost Renaultovih automobila čini jedinstvenijim. Da, i Tesla model S ima uspravni! Također, veličina je specifična za pakete opreme, a ovaj dolazi u najbogatijem paketu Edition One. Kroz njega je moguće postaviti kompletan “setting” automobila – od sigurnosti, navigacije, pomoći u vožnji, zabave, muzike, radija, izgleda table sa instrumentima… Naravno, tabla s instrumentima je zapravo veliki TFT displej, ali i on, nažalost, ne dolazi u serijskom paketu opreme. Pruža velike mogućnosti pregleda, oblika pokazivača, najvažnijih podataka iz vožnje i boja koje su vezane za odabrani način vožnje.

U odnosu na Clio djelimično je promijenjen izgled centralne konzole, jer je zbog visine unutrašnjosti ona dobila još jednu “etažu”. Koliko se možda “terasa” u kojoj je smještena ručica mjenjača u Cliju činila pomalo glomazna u odnosu na ostatak uređenja, U Capturu je “legla” na svoje – konzola u konzoli, rekli bismo, ispod koje je smješten još jedan poluskriveni pretinac. Stilski je odlično, mada u nekim slučajevima može smetati nogama i vozača i suvozača. Čistu desetku za stil dobiće i oblik ručice automatskog mjenjača. Odaje utisak puno sklupljeg, puno bržeg i puno ozbiljnijeg i opremljenijeg automobila. Captur nije tek nužni automobil, pa je svaki detalj u unutrašnjosti važan. I dalje je zanimljiva i prilično autentična “ladica”, koja je zapravo prije 7 godina stigla s ovim automobilom. Nalazi se ispred suvozača, a ženama će se posebno svidjeti, jer će u nju bez problema stati i najveća ženska torba. Ovaj “boks” nije konvencionalan upravo zbog načina otvaranja. Zbog nje Captur unutra ima čak 26 litara skrivenog prostora po raznim boksovima, ladicama pretincima i to pravilno raspoređenih po cijeloj unutrašnjosti. Oni u vratima “hladno” primaju boce od 1,5 litara.

Kombinacija materijala u unutrašnjosti je neočekivano dobra. Krenemo li odozgo ići ćemo od relativno mekanih do relativno tvrdih i to tačno onoliko koliko trpe pojedini elementi na pojedinim dijelovima – mekše je ono što mogu dodirivati ruke, a tvrđe ono što može dodirivati obuća, recimo. Uglavnom, čini se da je iznad prosjeka klase.

Međuosovinsko rastojanje je ono zbog čega u novom Capturu ima malo više mjesta. S 263 centimetra veći je i od prethodnika (+2,4 cm), a pogotovo od Clija (+4,7 cm). Putnici na stražnjim sjedištime svakako nisu zanemareni, jer su im ponuđena dva USB punjača i jedan izvor s naponom od 12 volti, što je mlađima danas svakako najpotrebnije. Dodatno tome, nasloni prednjih sjedišta dodatno su profilisani, pa će koljena onih straga imati na raspolaganju još nekoliko centimetara.

Ono po čemu je Captur rekorder u klasi i ono po čemu se posebno ističe njegova modularnost, nalazi se između naslona stražnjih sjedišta i petih vrata. Nasloni su preklopivi u odnosu 60/40, što je uostalom današnji standard, ali je cijela stražnja klupa pomjerljiva po dužini. Upravo zbog nešto većeg međuosovinskog rastojanja i zbog nešto veće dužine (+11 cm), Captur može imati pomjerljiva stražnja sjedišta. Klize po šinama, pa ih je moguće pomjeriti prema naprijed i to za 16 centimetara. Tako u prtljažniku možete dobiti još gotovo 100 slobodnih litara. S druge strane, za toliko će nestati prostor za putnike na stražnjim sjedištima, no to je dobra funkcija samo ako vam treba dodatni prostor u prtljažniku. Ukoliko su sjedišta skroz nazad, onda je zapremina prtljažnika 406 litara, a ukoliko ih pomjerite skroz prema naprijed, tu vam je 520 litara. Prtljažnik može biti podijeljen u dva nivoa, pa sa preklopljenim naslonima stražnih sjedišta možete dobiti i veliku potpuno ravnu plohu dugu 157 centimetara.

Potpuno zreo i sa sasvim drugačijim osjećajem u vožnji, u ovoj konfiguraciji pružiće vrlo čvrst osjećaj, definitivno sasvim drugačiji od onog koji je kod prethodnika, a pogotovo kod onog kod aktuelnog Clija. Prema “katalogu” dovešće vas čak do 186 km/h, mada u praksi do desetak km/h manje, što je manje važno od onoga što pruža pri (puno) nižim brzinama. Bez obzira na to što je povišen i odozgo i odozdo, ni jedan brzi zavoj neće mu predstavljati prekrupan zalogaj. Jednostavno ide… Ide naravno onoliko koliko je u stanju dati 1,5-litarski dCi. On je najsvjetliji segment Renaultove historije duge više od 150 godina. Nije slučajno našao mjesto u više od 60 modela i u koncernu i van njega. U Capturu dolazi i sa 95 i sa 115 KS, ali je snažniji definitivno bolji izbor. Ukoliko ste finansijski spremni, onda vrijedi doplatiti. Testirani model imao je i sedmerostepeni automatski mjenjač s dva kvačila. I to je dobar izbor. I za njega vrijedi doplatiti. Podiže udobnost na takav nivo da u punom kapacitetu možete uživati u blagodatima tihe vožnje i svim elementima ovog paketa opreme. Zatrebali naglo ubrzanje, na početku se može učiniti da će malo oklijevati, ali će kasnije bez osjećaja prebacivanja stepena prenosa stići do maksimuma najbrže što može. Onda kada je najpotrebnije – od 60 do 100 km/h, stići će za malo više od 7 sekundi što je odličan rezultat s obzirom na to da je ovaj Captur prazan težak 1.442 kilograma. Na asfaltu je najbolji, ali je iznenađujuće dobar i na makadamu. Pored nešto drugačijeg ovjesa, glavni “krivac” za to je dimenzija guma – 215/60 R17. I to je taj kompromis koji će biti dobar za brze prolaske kroz krivine, a ujedno dati sve od sebe na makadamu ili neravnom asfaltu. Za Clio ćete u ovom paketu dobiti 205/45 R17, što je gotovo isključivo za perfektno ravan asfalt.

Captur je, konačno pravi i istinski crossover koji je u pravom smislu te riječi ukrstio nekoliko pravaca koji obilježavaju dvije-tri klase. Captur u osnovi jeste Clio, ali je osjećaj u vožnji sasvim drugačiji. Da li je bolji? Jeste! Ako se nepopravljivi kupac Renaulta i ako se predomišljate između Clija i Captura, onda birajte Captura, naravno ukoliko finansije nisu problem.

Nisu baš za poređenje “jedan na jedan”, ali pokušajmo. Clio je moguće kupiti s identičnim motorom, ali uz njega ne možete kupiti EDC mjenjač. Ok, onda ga skinimo i s Captura. Pojeftiniće za tačno 3 hiljade KM. Onda ih već možemo uporediti. Tako “ispada” da je Captur od identično opremljenog Clija skuplji za 4.400 KM. E upravo za toliko je bolji i kompletniji automobil.

---

• Blue dCi, Blue dCi 115, Captur, dCi, dCi 115, Renault, Renault Captur, Test