TEST – Toyota RAV4 HSD 2WD Style

Jun 06, 2019 Almir Grebović Test, Toyota 0

---

NEKRUNISANI HIBRIDNI KRALJ BOLJI OD SVAKOG DIZELA

Razvijan gotovo pet godina, nastao je 1994. kao produkt ideje da tada klasična terenska vozila nekako treba približiti običnim kupcima, za 25 godina evoluirao je do te mjere da iz generacije u generaciju potvrđuje epitet nekrunisanog kralja segmenta. Toyota RAV4 predstavlja epohalno otkriće i uspjeh koji je davno postao planetaran i čijim su se primjerom poveli gotovo svi proizvođači automobila koji su jednostavno morali pratiti nametnuti trend.

RAV4 je za 25 godinina stigao od “čudnog” automobila pokretanom konvencionalnim dvolitarskim benzincem, do još čudnijeg automobila pokretanog i (ne)konvencionalnim benzincem i električnim motorom. Ali elektrifikaciju RAV-a nikako ne možemo vezati isključivo ni za aktuelnu generaciju, a ni za prethodnu, budući da su još 1997. godine napravili istinsku revoluciju i ponudili je i kao plug-in hibrida i kao potpuno električnog. Štaviše, podaci govore o tome da i danas, nakon 22 godine, u upotrebi ima još pokretnih primjeraka. Za tu godinu, potpuno električna autonomija od gotovo 200 kilometara predstavljala je istinsku revoluciju, budući da i danas imamo nekoliko modernih električnih automobila čiju autonomiju upravo vežemo za sličan električni doseg. No, u historiji je RAV više tražen kao konvencionalni automobil, pa je zbog toga u četiri generacije ubilježio više od 8 miliona kupaca, ali su Toyotine suštinske promjene bile neminovne.

Peta generacija, izmijenjena gotovo do neprepoznatljivosti, pojavila se početkom ove godine.

Novi RAV4 je tako i dizajnom u potpunom skladu sa visokosofisticiranim sistemom pogona. Pomalo neobična pojava na cesti, možda će oštrim linijama i pomalo nepravilnim oblicima prednjeg dijela okolini poslati pogrešnu poruku, ali se radi o “originalu” kojeg je prema svemu teško “prekopirati”. Novi RAV4 je zbog toga i izgledom i stvarnim dimenzijama robustan, pa vezu sa iskonskim prethodnikom starim gotovo 30 godina gotovo da i nema. Današnja dužina od gotovo 460 centimetara (kraći nego prethodnik) i međuosovinski razmak od 269 centimetara, svrstavaju ga među krupnije pojave na cesti. Utisak je naravno, potpuniji ukoliko ga posmatramo sprijeda. Ni bočna silueta više nije klasična, budući da se ekstremni oblici prednjeg dijela pomalo prenose i na bokove blatobrana. Dodajmo tome i poprilično nakošen stražnji vjetrobran, već možemo vidjeti formu SAV-a kojeg u samostalnim oblicima njeguju i BMW, i Mercedes, i Audi, i VW… I straga je dopadljivo, ali kud-i-kamo “smirenije” nego sprijeda.

Ono što nije sastavni dio svih primjeraka, ali je prilično originalno i vrlo kontrastno, pripada paketu opreme Style – krov i A stub su u crnoj boji, a takozvani Piano Black detalji su na prednjem i stražnjem dijelu odbojnika, blatobrana, pragova i ogledala. Ako smo, dakle, na bilo koji način do sada navikli gledati “klavir-lak” iznutra, što je u jednom trenutku poprimilo razmjere trenda, kod Toyote i RAV-a ćemo to gledati i izvana. O trajnosti i načinu održavanja svjedočiće samo kupci.

Iako se na prvi pogled i ne primijeti, odličan detalj je to što donji dio vrata u potpunosti prekriva prag tako da ni u jednoj varijanti ne postoji mogućnost zavlačenja blata i prljavštine u unutrašnjost.

Za razliku od eksterijera, unutrašnjost je nešto “smirenijih” oblika, ali se nije štedjelo ni na jednom detalju, barem kada je u pitanju masivnost, što može biti veliki garant trajnosti i kvaliteta. Iako su neki detalji mogli biti i ljepši, čini se da su Toyotini stilisti oblicima željeli reći da se ovdje ne radi o gradskom SUV-u ili crossoveru nego o stepenici više. Masivno je i mesnato, počevši od točka upravljača, konzole, tunela, sjedišta, rukohvata obloga vrata…

Dominantan je veliki 8-inčni centralni displej osjetljiv na dodir, koji je visoko postavljen na konzoli, ali mu nisu povjerene baš sve upravljačke funkcije. Dosta toga je na tradicionalnim pozicijama, pa čak i ukoliko imamo predrasude prema Japancima kao elektronskoj naciji, RAV će nas ovim u potpunosti demantovati. Možda je čak veća “digitalizacija” primijenjena na instrument-panelu ispred vozača. Na toj poziciji je kompletan pregled trenutnog stanja automobila, čiji je prikaz dakako u nekoliko moguće mijenjati. Na prvi pogled može se učiniti konfuznim, ali je Toyota glavni akcent stavila na podsvjesno razmišljanje o štedljivoj i ekološkoj vožnji, pa će vas nekoliko detalja jednostavno konstantno tjerati da malo “popustite sa gasom”.

Zanimljivo kontrastan ambijent čine hromirane lajsne kojih ima na svim stranama, ali su sve skladno složene. Također, vrlo su zanimljive i srodne “rebraste” površine masivnih dugmadi na klima-uređaju i na rukohvatima vrata. Veliki panoramski krovni otvor nije sastavni dio svih paketa opreme, ali unutrašnjost čini kud-i-kamo luksuznijom. USB utora za punjenje sve žednijih mobilnih uređaja ima doslovno na svakom koraku, s tim da je samo jedan rezervisan za povezivanje sa multimedijalnim uređajem. Tu je i nezaobilazni bežični punjač za mobitele koji svoju funkciju ima jedino sa uređajima koji podržavaju ovakav način punjenja.

Kožni ambijent biće vrlo gostoljubiv i na stražnjim sjedištima, mada će i ovdje nekoliko pomalo tradicionalnih oblika tjerati na razmišljanje. Prvenstveno mislimo na segment između prednjih sjedišta u kojem su dva ventilaciona otvora.

Ukoliko izuzmemo velikog Land Cruisera, čija prodaja dakako ne čini gro prometa i zarade, Toyota je gotovo napustila dizel, a da to niko nije ni primijetio – čak nije toliko ni žalio. U potpunosti se posvetila benzincima i hibridima kao tranziciji ka potpuno čistom prevozu. Govorimo li iz ugla Toyote, baš i nismo sigurni u to da će ta orijentacija u potpunosti biti usmjerena ka klasičnim električnim automobilima. No, dok vodik kao gorivo ne zavlada svjetskim drumovima, zadovoljićemo se Toyotinim benzincima i hibridima. To će otkriti i pogled u cjenovnik – samo jedan konvencionalni benzinac i jedan hibrid. Modeli sa dvolitarskim benzincem snažnim 175 KS alternativa su malobrojnoj konkurenciji, ali je za to hibrid konkurent kojem je teško naći ravnog.

RAV4 kao hibrid dostupan je od redizajna četvrte generacije (2015). U petoj je dostupan od prvog dana i čini se izuzetnim modelom sposoban da gotovo prema svim karakteristikama parira dizelskim konkurentima. Nema puno nepoznanica izuzev, što je hibridni sistem unaprijeđen u svim segmentima.

Komplikovani elektromehanički sistem, nadziran brojnim senzorima i upravljan naprednim softverom, u svakom trenutku prati dinamiku vožnje i opterećenja, i usklađuje rad tri sistema – glavnog benzinskog pogonskog sklopa, pomoćnog električnog pogonskog sklopa i sklopa za punjenje baterija, što je moguće pratiti i preko centralnog displeja. I ovdje je u suštini sve vrlo jednostavno – ukoliko električna baterija ima dovoljan resurs, umjerenim pristiskom na papučicu gasa RAV će krenuti samo uz pomoć električnog motora. Kad već dostigne određenu brzinu ili ukoliko resurs baterije ne bude dovoljan za traženo ubrzanje, za vrlo kratko vrijeme i gotovo neosjetno, aktiviraće se snažni benzinski motor koji dalje preuzima teret vožnje. Budući da znamo da su otpori najveći pri pokretanju ili pri naglom ubrzanju, benzinski motor tada neće biti maksimalno opterećen i samim tim neće imati potrebu za prekomjernom potrošnjom benzina, čak i ako se radi o ovako velikom i snažnom motoru – poznati sistem osnovnog hibridnog pogona.

I zaista, RAV4 kreće tiho i nečujno. Slušati tiho zujanje elektromotora istinski je užitak, a ako nemate “tešku nogu” tako možete voziti možda nekoliko kilometara, ali pod uslovom da je cesta ravna i da nema čestih usporavanja ili ubrzavanja. Najčešća pogrešna pitanja laika svode se na to koliko kilometara može preći samo uz pomoć struje. No, ovdje se ne radi o električnom automobilu niti o potrebi da bateriju crpi od prvog do posljednjeg elektrona – ovdje se radi o potrebi da električni motor u najgorim trenucima rastereti motor SUS i da time radikalno utječe na potrošnju, a posljedično tome i na emisiju štetnih produkata sagorijevanja benzina. Misija je dakle u potpunosti uspjela – hibridni RAV4 kreće bešumno, ubrzava uz pomoć dva motora, a ukoliko se kreće inercijom, dodatno skladišti energiju koja bi u svim drugim slučajevima bila uludo bačena. Tako ćete sa ovim automobilom snažnim 218 KS u najtežim gradskim uslovima vožnje trošiti pet-šet litara, a isto toliko i pri vožnji na otvorenoj cesti. Ukoliko vam pretjerana maksimalna brzina nije na listi prioriteta, vrlo brzo ćete stići do tvornički obećanih 180 km/h. Vrlo brzo znači da nema one poznate stanke i rastezanja kad stignete skoro pred maksimum, što znači da bi ovaj auto mogao i brže, ali je svjesno ograničen – kazaljka se penje linearno i onda jednostavno kao da matematički precizno stane na 180. No, kome bi mogao trebati RAV koji će stalno biti na 6.000 obr/min?! Kome inače treba ovoliki auto koji će po autoputu nemilice gutati kilometre sa 180 km/h?! Ako ste jedan od takvih, RAV nije za vas. Kupite Supru! U međuvremenu ćete biti vrlo brzi u srednjim brzinskim razredima, pa ćete od 60 do 100 km/h stizati za munjevitih 5 i po sekundi, a od 80 do 120 za samo 6 i po sekundi. Ni na našim krivudavim cestama neće vam trebati bolje.

Peta generacija je dokazala da ni za dizelom ni za konvencionalnim benzincima više nema neke posebne potrebe – naravno ko ima i ko ne žali novaca. Bh. tržište je specifično na svoj način, ali prodajni rezultati govore o tome da kupce Toyote uopšte nije potreslo to što se Toyota odrekla dizela u RAV-u. RAV nije dovoljno dobar kao hibrid – RAV je odličan kao hibrid i zapravo predstavlja izuzetno rješenje i za sve skuplje gorivo i za sve strože ekološke norme. Povišena pozicija iza upravljača daće odličan osjećaj i dobru preglednost čak i u gradskim uslovima vožnje, a sa druge strane, povišenim klirensom i velikim točkovima biće sposoban i za određene, mada umjerenije vancestovne avanture. RAV4 u našem obliku imao je pogon samo na dva točka, ali su uz doplatu oko 4 hiljade KM u ponudi i verzije sa pogonom na svim točkovima. Vozaču od koristi mogu biti i 4 različita predefinisana načina vožnje – EV električni, Eco, Normal i Sport. Dovoljno su sugestivni i različito se ponašaju, s tim da ćete u električnom načinu moći voziti vrlo kratko. Optimalan bi zapravo bio izbor Eco načina vožnje, pa bi s tim ovakav hibridni RAV4 u potpunosti opravdao konstrukciju i cijenu. Načine vožnje biramo pomoću tastera pored “ručice mjenjača” koja je zapravo samo “Joystick”, koji električnim impulsima daje naredbu moćnom centralnom procesoru koji savršeno usklađuje rad oba motora i CVT mjenjača. Nema mudrosti – vozite ga poput klasičnog automatika, s tim što vam je i ovdje ostavljena mogućnost ručnog “šaltanja”, što je zapravo samo iscjepkani rad kontinualno varijabilne transmisije, no nakon prvog dana sigurno ćete zaboraviti na ručno prebacivanje, izuzev ukoliko ste baš maksimalno ekološki osviješteni ili ste u duši štedljivac. Naime, ručnom kontrolom usporavanja, puno prije ćete kinetičku energiju pretvoriti u električnu i tako produžiti vrijeme vožnje pomoću električnog motora i dostići obećanu potrošnju od samo 4,5 litara pa i niže, što je puno manje od bilo kojeg sličnog dizelaša.

Hibridni RAV4 je pravi doživljaj za one koji se prvi put susreću sa kretanjem na struju, a razočaravajući za one koji ovaj sklad glatke i tihe vožnje nakon nekoliko dana moraju napustiti i ponovo “preživljavati” traume nepromijenjenje automobilske historije duge 150 godina.

---

• Hybrid, RAV4, SUV, Test, Test Toyota, Toyota RAV4, Toyota RAV4 HSD, Toyota RAV4 Hybrid