Kad kupujete polovan auto, provjerite da li ima zračne jastuke ili su davno obavili misiju

aug 18, 2015 Adnan Huseinagić Postprodaja, Savjeti 0

---

PREVARE NA JASTUCIMA

Zračni jastuci, nekada tehnološko čudo, danas stvarnost i u najjeftinijim automobilima, predstavljaju nadopunu sigurnosnim pojasima. Zračni jastuci su učinili automobile sigurnijim prevoznim sredstvom, ali u sebi kriju i određene zamke, kojih svaki vozač treba biti svjestan! Ako ste kupac polovnog automobila, budite na oprezu – prevaranti vrlo često prodaju vrlo skupe automobile bez zračnih jastuka!

Zračni jastuci u automobilu za prosječnog bh. vozača ne predstavlja neki poseban tehnološki domet autoindustrije. Razlog našem olakom shvatanju prisutnosti zračnog jastuka jeste to što su bh. vozači zbog rata u BiH nažalost prespavali inicijalni period kada se zračni jastuk počeo masovnije koristiti.

Naravno, primjena zračnog jastuka nije išla tek tako glatko. Evolucijski put zračnog jastuka praktično traje od 1953. pa sve do 1980. godine, kada je Mercedes-Benz prvi put predstavio SRS (Saftey Restraint System) zračni jastuk u svojoj tadašnjoj S-klasi (W126), dok ga je sa svojom “sedmicom” ubrzo “iskopirao” i BMW.

Put zračnog jastuka od nacrta do prve upotrebe je relativno dug. Naravno, kao i 50 odsto svjetskih inovacija, zračni jastuk je na svoj put krenuo u SAD gdje su inženjeri na svaki način pokušavali naći zamjenu za taj “iritirajući” sigurnosni pojas, koji usto još dolazi iz “nekakve” skandinavske zemlje.

Međutim, kako su Amerikanci krenuli pogrešnim putem pokušavajući nečim zamijeniti sigurnosni pojas, desile su se stvari koje niko nije želio. Prvobitni zračni jastuci, koji su se početkom sedamdestih godina pojavili u Fordovim vozilima, pokazali su se neefikasnim (kasnije se ispostavilo da je to zbog nedostatka pojasa), dok su GM-ovi i Renaultovi zračni jastuci čak odnijeli i nekoliko života.

Međutim, Mercedes je pristupio problemu drugačije, idući ka tome da zračni jastuk postane dodatna sigurnosna oprema koja će dodatno pojačati djelotvornost sigurnosnih pojasa. Mercedes je tada predstavio i takozvane automatske ili pirotehničke pojase koji se pri sudaru automatski fiksiraju, odnosno zategnu, čime vozač ostaje u relativno fiksnom položaju, dok ako je udar toliko jak da ipak vozač krene glavom prema volanu, “dočekaće ga” već napuhani zračni jastuk. Zračni jastuk, kojeg je predstavio Mercedes, među inženjerima je doživio trenutni uspjeh, dok šira javnost u Evropi, za razliku od SAD, nije vidjela taj sistem u masovnoj upotrebi sve do sredine devedesetih godina.

Iako je Evropa, koja je praktično omogućila masovnu primjenu zračnih jastuka, kasnila za SAD u upotrebi, sredinom devedesetih godina proteklog vijeka njemački i švedski proizvođači su počeli predstavljati razne verzije zračnih jastuka koje proizvođači iz SAD i Japana nisu mogli pratiti. Bočne zračne jastuke prvi je primijenio Volvo, i to sredinom devedesetih godina na modelu 850. Pratio ga je BMW 1998. godine sa bočnim jastucima u serijama 7 i 5, a potom su došli i bočni zračni jastuci za glavu. Nakon toga, umjesto zračnog jastuka za glavu, Volvo je vrlo brzo predstavio zračnu zavjesu, koja se u slučaju bočnog udara i prevrtanja pokazala mnogo djelotvornijom. Danas je taj tip bočne zavjese standardan i smatra se da su Volvovi zračni jastuci najnapredniji u svijetu.

Zračni jastuk je, ustvari, pirotehnička naprava koja za napuhavanje koristi nitrogen. Senzori koji su smješteni po svim stranama automobila (prije samo naprijed za prednje jastuke) stalno izračunavaju ubrzanje i usporavanje automobila. Ustvari, ti senzori i reaguju kada dođe do naglog usporavanja, te mjereći G-sile daju znak ACU modulu (Airbag Control Unit) koji se nalazi unutar ECU-a (Engine Control Unit – jedinica za nadzor motora) da aktivira zračne jastuke. Nakon toga inicijalna kapisla aktivira spremnike gasa koji brzinom od oko 97 m/s pune jastuke. Da ne bi došlo do gušenja vozača ili saputnika, koji zbog povreda mogu ostati naslonjeni glavom na jastuk, počinje trenutno ispuhivanje. Naravno, zbog brzine aktiviranja nisu rijetke lakše povrede koje se obično manifestuju kao modrice i krvni podljevi na licu.

Zbog brzine kojom se zračni jastuci aktiviraju, svake godine nekoliko osoba bude teško povrijeđeno, dok su smrtni slučajevi danas izuzetno rijetki. Nakon havarije, odnosno nakon aktiviranja zračnih jastuka, oni su trajno neupotrebljivi, pa je u svakom slučaju potrebna njihova zamjena. Ovakva intervencija nimalo nije jeftina, a cijena sanacije proporcionalno raste sa brojem aktiviranih zračnih jastuka. Upravo zbog toga kupci polovnih automobila mogu imati problem. Na tržištu polovnih automobila u BiH do sada je zabilježeno više slučajeva, gdje polovni automobili uvezeni iz inostranstva nisu imali zračne jastuke. Pretpostavka je da je na cesti veliki broj automobila, koji čak i nisu uvezeni iz inostranstva, na kojima jednostavno zbog cijene intervencije nisu ubačeni novi zračni jastuci. Kod kupovine ovakvih automobila valja biti na oprezu i provjeru ovog sistema, ukoliko je to moguće, treba prepustiti ovlaštenom servisu.

Iako mnogi vozači zračni jastuk smatraju dijelom automobila kao i sjedišta ili kao pojase, odnosno nešto što se rijetko mijenja, istina je da svaki sistem zračnih jastuka traži provjeru nakon 10-15 godina, dok zračni jastuci iz sredine devedesetih godina traže čak u određenim modelima i zamjenu nakon deset godina.

⇑ Proizvođač preporučuje da se nakon 15 godina provjere i eventualno zamijene zračni jastuci ili čak čitavi sistemi. U međuvremenu će ispravnost sistema “očitavati” vlastita kontrolna jedinica, ukoliko prethodni vlasnik nije po sistemu “sam svoj majstor”, napravio određene intervencije.

Na našem tržištu već je veliki broj automobila iz sredine devedesetih koji su imali barem po dva zračna jastuka. Problem sa ovim automobilima je u tome što je većina tih modela prvobitno bila konstruisana bez zračnih jastuka. Kompletan dizajn, vanjski i unutrašnji, kao i konstrukcija, napravljeni su bez prvobitne namjere da se u njih ugrađuju zračni jastuci. Tako su Golf III, Peugeot 306, Opel Astra prve generacije i ostali automobili, koji su vrlo česti na našim cestama, na polovini svog životnog vijeka dobili i zračne jastuke. Ideja je odlična, sigurnost je povećana, ali pouzdanost tih zračnih jastuka je dovedena u pitanje. Razlog upitne pouzdanosti jeste što sistem zračnih jastuka, kao vrlo kompleksan sistem, nije prvobitno zamišljen, pa su proizvođači predvidjeli zamjenu nakon određenog vremena ili kontrolu kompletnog sistema.

Kod automobila novije generacije, čija je konstrukcija zamišljena da bude sa zračnim jastukom, prilike stoje dosta drugačije. U tom slučaju proizvođači obično nakon 10-15 godina traže samo provjeru sistema da bi se utvrdilo da li su instalacije ispravne. Međutim, pravi problem predstavljaju automobili koji su već imali havariju i kod koji su zračni jastuci ponovo ugrađeni.

⇑ Spojevi plastičnih elemenata na vozačkoj konzoli nerijetko mogu ukazivati na to da je možda ispod rađena sumnjiva intervencija. Naravno da ne mora biti ništa ozbiljno, ali svakako savjetujemo oprez prilikom zapažanja spojeva kakav je na prikazanoj fotografiji. Zračni jastuci se nalaze na svakom koraku u automobilu pa savjetujemo detaljan pregled.

Zračni jastuci, kao što smo već rekli, koriste set senzora koji mjere negativno ubrzanje automobila, te time daju signal ACU jedinici da aktivira zračni jastuk. Međutim, pri udesu, ti senzori obično ili budu potpuno uništeni ili oštećeni, što opet iziskuje njihovu zamjenu. Kako se pri brzinama većim od 23 km/h zračni jastuci obavezno aktiviraju, velika je vjerovatnoća da ćemo morati mijenjati i kompletan modul zračnog jastuka sa gasnim cilindrom, te inicijalnom kapislom, što, kao što smo već rekli, obavezno zahtijeva stručnu osobu pri ponovnom osposobljavanju sistema. Ipak, ni tada ne možete biti sasvim sigurni da će zračni jastuci raditi pravilno, što znači da pri kupovini polovnog automobila morate izbjegavati takve automobile, jer nikad ne možete biti sigurni da li je sistem zračnih jastuka u takvim automobilima ispravan, te da li su zračni jastuci uopšte zamijenjeni novim.

⇑ Zračne jastuke je veoma jednostavno postaviti, ali se u većini slučajeva ne radi samo o njima. Danas se kod većine automobila nakon aktiviranja jastuka uglavnom mora mijenjati kompletan sistem.

Još veći problem kod automobila koji su bili u saobraćajnoj nesreći jeste taj što su mnogi opremljeni pirotehničkim zatezačima pojasa. Kako je pojas primarni dio sigurnosne zaštite, posebna pažnja se treba obratiti na taj sistem, da li je ponovo ugrađen, te da li je certificiran u ovlaštenom servisu. U slučaju havarije, ispravan pojas je daleko važnije sigurnosno sredstvo nego ispravan zračni jastuk. Neispravan sigurnosni pojas može dovesti do neželjenih posljedica i pored ispravnog zračnog jastuka, tako da je u svoj ovoj priči, sigurnosni pojas najvažniji dio, dok je zračni jastuk samo nadopuna sigurnosnom pojasu.

Bilo kako bilo, zračni jastuk je jedan od najvažnijih tehnoloških izuma koji se ugrađuju u automobil. Međutim, i on je podložan starenju, te ga nakon određenog vremena treba podvrgnuti provjeri. Ipak, jedno i dalje savjetujemo – ukoliko ste kupac polovnog automobila, ma gdje da se prije koristio, u širokom luku zaobilazite automobile koji su imali havariju, a pogotovo one na kojima su se “otvorili” zračni jastuci.

Danas nije ni teško ni skupo zamijeniti blatobran i far, ali je i teško i skupo ponovo ugraditi zračne jastuke i sistem zatezača sigurnosnih pojasa. Zbog toga savjetujemo provjeru u servisima koji su u stanju to ispitati.

---

---

---

• Polovni, Savjeti, servis, Zračni jastuci