Osvježeno 14 Maja, 2024 9:59 AM
okt 26, 2015 Adnan Huseinagić Postprodaja, Savjeti 0
U slučaju da radikalno kočenje nije potrebno, a automobil ipak morate usporiti, nema boljeg načina, nego to obaviti “motorom”, pa tek na kraju klasičnom kočnicom. Ovaj “trik” koji je kod starijih vozača bio neophodan da bi spriječio “kolaps” kočnog sistema, danas se koristi da bismo sačuvali svaku dragocjenu kap goriva, ili da bismo na klizavom kolovozu što sigurnije došli do odredišta. Zbog čega je kočenje motorom jednostavno pametna vožnja saznali smo od stručnjaka servisa AUTOline.
Tema realizovana u saradnji sa servisom AUTOline
Danas sve više zaboravljamo stare savjete koji su nekada bili nepisana pravila vožnje. Tada su stariji vozači mlađima uvijek savjetovali da pri spuštanju niz putni prevoj uvijek voze u brzini u kojoj su ga savladali sa druge strane, jer će tako sigurnije kočiti. Također, uvijek je nepisano pravilo bilo da se zbog vrućina na put kreće rano ujutro, dok su u zimskom periodu lanci čak bili i poželjni tokom cijelog trajanja vožnje. Srećom, došla su nova vremena, kada primarnu riječ počinje voditi tehnologija. U to su nas sa nekoliko dobrih savjeta uvjerili u servisu AUTOlinea.
Danas se automobili uz prevoje penju u najvišem stepenu prenosa (a to je ili peti ili čak šesti), spuštaju se uz dodavanje gasa, jer kočnice to mogu podnijeti, dok je odlazak na more u dva sato ujutro ostalo samo u lijepom sjećanju na bezbrižna vremena.
Zimi, sa druge strane, lanci predstavljaju samo zakonsku obavezu i izlaz u krajnjoj nuždi, jer su zimske gume tehnološki toliko napredovale da sve više vozača nikad nije došlo, niti će doći, u poziciju da upotrijebi lance. Međutim, neke stvari su ostale iste ili su čak dobile još veći značaj.
⇑ U servisu AUTOlinea dosljedni su u poštovanju svih propisa prilikom pružanja servisne usluge, ali ne zaboravljaju svojim korisnicima pružiti sve potrebne savjete, pa čak ih i praktično educirati kada je u pitanju pravilna upotreba automobila.
Ipak, mogućnost “kočenja motorom” tehnološki su maksimalno iskoristili proizvođači automobila. Nošeni krilima ubrzanog razvoja svakojake elektronike, a posebno elektronskog menadžmenta motora, odnosno jedinice koja upravlja ubrizgavanjem goriva, inženjeri su došli na jednu vrlo praktičnu, ali i veoma komplikovanu ideju – štedjeti gorivo, ukoliko vozačeva noga ne dodiruje papučicu gasa?!
Ušteda goriva bazira se na iskorištavanju kinetičke i potencijalne energije vozila uz minimalnu potrošnju goriva. Time svako kočenje motorom pretvaramo u uštedu i goriva i kočnica, a svaki ulaz u zavoj, gdje je trebalo malo prikočiti, postaje jednostavan, sigurniji (jer je motorno kočenje jedna vrsta ABS-a) i ekonomičniji. Treba samo na vrijeme otpustiti gas.
Da bi se motor pokrenuo, radilicu je potrebno okrenuti sa najmanje 250 obrtaja u minuti. Potreban broj obrtaja pri paljenju daje elektropokretač ili “anlaser” koji zavrti motor na 250 do 350 obr/min. Nakon toga, kompresija i sagorijevanje dalje preuzimaju posao, pa se u takozvanom “praznom” hodu radilica okreće sa 700 do 900 obr/min. Naravno, proces ubrizgavanja goriva je konstantan, pa je tada deklarisana potrošnja “litara na sat”, umjesto “litara na 100 kilometara”. To je vrlo jednostavno provjeriti na putnom kompjuteru modernih automobila. U stanju mirovanja, na displeju se može očitati potrošnja koja se kod najčešćih automobila kreće između pola litra i jednog litra za jedan sat.
⇑ Nažalost ljubitelja automatika, kočenje motorom efikasno mogu obavljati samo automobili koji imaju klasični manuelni mjenjač.
Kočenje motorom je, naravno, moguće samo ako u svom limenom ljubimcu imate ručni mjenjač. Automatski mjenjači, koji koriste hidraulički pretvarač obrtnog momenta, odnosno ukoliko između pogona točkova i motora postoji hidraulička veza, nisu u mogućnosti koristiti ovaj sistem. Ukoliko otpustite papučicu gasa kod ovih motora, motor uvijek dobiva količinu goriva koja mu je potrebna da se održi u pogonu. Između ostalog, to je jedan od razloga zašto su automobili sa automatskim mjenjačima veći potrošači od onih sa ručnim mjenjačima.
⇑ Serviseri AUTOlinea savjetuju da automobil redovno održavate, budući da jedino tako možete osigurati ispravan rad svih sklopova i sigurnu uštedu, tamo gdje se može uštedjeti.
Kočenje motorom je vrlo važno i sa sigurnosnog aspekta. Kada kočite motorom, uvijek postoji veza između motora i točkova. Kako je automobil izbalansiran tako što je u proračun uzeta činjenica da motor pogoni točkove, veza između motora i točkova uvijek omogućava pravilan i siguran prolazak kroz zavoj, tako što vozač uvijek ima osjećaj da “motor vodi” automobil u željenom pravcu. S druge strane, ako bismo tokom prolaska kroz krivinu, pritisnuli papučicu kvačila, veza između motora i točkova bi nestala, jer bi prenosni sistem, odnosno mjenjač u tom slučaju postao odvojen od motora. Tada vozač stiče osjećaj da gubi “vođenje” kroz zavoj, što je potpuno tačno, jer dolazi do narušavanja fizičkih zakona koji vladaju samo onda kada je motor u vezi sa pogonskim točkovima.
Još jedna važna činjenica kod kočenja motorom jeste da je to najsigurniji način usporavanja prilikom teških zimskih uslova na cesti, kada je kolovoz prekriven snijegom, a posebno ledom. Kočenje motorom pri ovakvim uslovima vožnje je donekle izgubilo na važnosti zbog upotrebe ABS-a, koji omogućava upravljanje automobilom i pri najoštrijem kočenju na klizavom kolovozu. Međutim, u slučaju da vam kočnice u tom trenutku nisu potrebne, ovakav način kočenja je najsigurniji, jer omogućava najblaži oblik usporavanja bez naglih promjena u snazi obrtnog momenta koji pogoni ili usporava točkove, što opet ne dovodi u opasnost automobil da naglo izgubi stabilnost usljed promjene obrtnog momenta u pogonskim osovinama. Također, svako izbjegavanje aktiviranja ABS sistema je poželjno zbog činjenice da ABS dosta brže troši potrošne kočne elemente.
Da bi elektronska jedinica koja upravlja ubrizgavanjem i uopšte radom motora (CMU) mogla prepoznati trenutak kada treba smanjiti ili potpuno prekinuti dotok goriva, mora postojati nekoliko ključnih senzora i aktuatora. Princip se primjenjuje i kod benzinaca i kod dizela. Kod benzinaca ključnu ulogu igra takozvani “fuel cut off sensor”, koji je direktno povezan sa leptirima za kontrolu protoka zraka na usisnoj grani. Kod modernih dizela, sistem se najviše oslanja na modernu elektronsku magistralu, takozvani “driwe by wire”, što je opet u direktnoj sprezi sa položajem papučice akceleratora, trenutnog broja obrtaja i mapom ubrizgavanja goriva.
Uglavnom, spletom funkcija senzora, aktuatora i unaprijed programiranog rada elektronskog ubrizgavanja goriva, u momentima kada kočenje na sebe preuzima motor, u potpunosti se prekida dovod goriva u cilindre. Prvim pritiskom papučice akceleratora ili prebacivanjem ručice mjenjača u neutralni položaj, uspostavlja se ubrizgavanje goriva i motor opet radi na uobičajeni način i u zavisnosti od “naređenja”.
Ukoliko se krećete određenom brzinom, naprimjer, u šestom stepenu prenosa, i ukoliko tačno znate na kojem mjestu trebate zaustaviti automobi (naprimjer na semaforu za kojeg pouzdano znate da će tada biti upaljeno crveno svjetlo), pametnije je i bezbolnije prebacivati iz stepena u stepen (na niže), sve do prvog stepena prenosa, a konačno zaustavljanje obaviti kočnicom. Tada će dotok goriva biti uspostavljen samo u trenucima dok je mjenjač u neutralnom položaju (između stepena prenosa), a to je jako kratko. U tih stotinjak, a možda i više metara, kretaćete se isključivo uz pomoć “nagomilane” kinetičke energije. Zbog čega je onda baciti u nepovrat, odnosno zbog čega je onda pretvoriti u bespotrebnu toplotu na kočnicama? Tako, na kraju krajeva, pojedini hibridni automobili nadopunjuju električne baterije. Serviseri AUTOlinea savjetuju da tada pratite trenutnu potrošnju na putnom kompjuteru i stvari će vam biti puno jasnije. Također, što je još važnije, veliku uštedu u potrošnji goriva ostvarićete budete li se spuštali niz putni planinski prevoj samo uz pomoć motora, a da pri tome ne dodirujete papučicu kočnice. Moguće je, i to gotovo sasvim. Adekvatan stepen prenosa, omogućiće vam uvijek potrebnu brzinu, a potrošnje goriva praktično neće biti. Dva su načina za provjeru. Jedan je, naravno, praćenje putnog kompjutera, a drugi je praćenje radne temperature. Ukoliko je planinski putni prevoj dug desetak kilometara, na samom dnu “radna” temperatura motora biće približno jednaka temperaturi okolnog zraka. To je najbolji dokaz da je dotok goriva u potpunom ili u djelimičnom prekidu.
maj 06, 2024 0
maj 03, 2024 0
apr 22, 2024 0
apr 21, 2024 0
maj 08, 2024 0
maj 02, 2024 0
apr 26, 2024 0
apr 18, 2024 0